Hladan Um i toplo Srce...

Potpuno je prirodno,instiktivno,izbegavati sve što je povezano sa bolom.
Svaki put kad nas ljubav povredi,naša spremnost da volimo postaje sve slabija.
Ljubav počinje da nas asocira na teskobne,depresivne stvari - izbacivanje, žrtvovanje, dužnost, zavisnost, borbu,opstanak,gubitak,povlačenje,očaj,gubljenje samopoštovanja...sve same negativne emocije.

Postoji jedna izreka.."Um štiti,srce spaja".
Koncizna,jezgrovita maksima koja bi se mogla i "prevesti".
Kao da hladni,trezveni Um govori emotivnom,nerazumnom Srcu:
"OK..prihvatamo poraz i idemo dalje.Sada smo pametniji za još jedno bolno iskustvo,
ali dobro pripazimo da ponovo ne budemo povredjeni!".
I iznevereno Srce se poslušno predaje njegovoj kontroli.
Razložni Um postaje budni pas čuvar na vratima ranjenog Srca.

Da li je ovo dobro rešenje?
Da li Um,preuzimajući prisutnu bol Srca,može da je redukuje,ublaži njen intezitet?
Deluje neizvodljivo,kao nemoguća misija.
Razmislimo ponovo...

Prava bol se,zapravo,radja u trenutku kada MI donosimo odluku da odredjenu osobu ne možemo više voleti.
Na to se odlučujemo kada smo već stavljeni pred svršeni čin-ta osoba želi da ode od nas.

Naravno,veoma je bolno kada nam ljudi ne uzvraćaju ljubav.
"Izdaja" se doživljava kao poraz naše urodjene potrebe za samopoštovanjem,i kreće se u rasponu iste,od osećanja
da smo uskraćeni do spoznaje da su drugi okrutni.
Ali,ima nešto i bolnije od nje.
To je ona spoznaja koje budemo svesni..mi prestajemo da volimo!
Verujte,to mnogo jače boli..

Vratimo se na početak ove priče,Umu koji stražari na vratima Srca.
Sa protokom vremena,njegova uloga požrtvovanog zaštitnika može da se vrati kao bumerang onome koga štiti.
Kada nam um konačno pošalje poruku da je dovoljno bezbedno da nekoga možemo da pustimo u naše srce,
ono se,usled dugog boravka u tamnici,možda i neće tako lako otvoriti.
Ako su vrata dugo bila zatvorena,moguće je da ostanu i zaglavljena,iako želimo da se otvore.

"Koga je zmija ujela,taj se i guštera boji"
"To ne bira pamet,nego srce".
Pa,sada..kome šta već odgovara.
Izbor je,na kraju,uvek naš.

Bez obzira na sve,ne treba dozvoliti da našim životom ovlada strepnja,bojazan.
Mada neka osećanja mogu biti ekstremno bolna,do zastrašujućeg nivoa čak,ne dozvolimo da našim životima upravlja strah.

Važno je da znamo:kad odaberemo da volimo,mi smo se opredelili prema pobedničkoj strani.
Jer,svaki put kada prestanemo da volimo,deo nas umire.
Svaki put kada odlučimo da ponovo volimo,mi oživljavamo sebe.
Ljubav ne boli.
Odustajanje od ljubavi boli.

Ne povredjuje ljubav.
Povredjuju ljudi koji ne umeju da vole.
Slava Umu koji je dovoljno napredovao da takve ume da prepozna,a da je voljan da srcu ostavi mesta za one druge...




Dobro vam jutro,sanjari....
 
Dobro jutro vrednice !:bye:

... ako neko prijavi pre mene komentar , to je samo zato što sam neispavan a voljan sam da :think: - na ovu temu;
znaš malo si me udarila knjigom usred čela ( ovako ::dash: ) - pa sam uzeo tajm aut ::think: ( očas ću ) .

Dakle , volim da mislim da stvari stoje nekako ovako :
1. um jeste čuvar i svakodnevni stražar ; on je zadužen za našu bezbednost i svaku sekundu našeg opstanka u spoljašnjem svetu ; pored tog zadatka , fokusiran je i na prikupljanje informacija i obaveštenja ( pod informacijama mislim na znanja , a obaveštenja su percepcina viđenja – i to sve iz spoljašnjeg sveta ) ; zadužen je za sve komunikacije u spoljašnjem svetu ( čak i ovu koju ja činim – zato su one ponekad i nerazumne, jer su po onoj narodnoj : što na um, to na drum ); zadužen je i za bitisanje , u smislu opstanka , rasta i razvoja – u svim pogledima ( biološki , sociološki , emotivni , …………….. ) ; i još mnogo toga ……… Za um kažemo da je ’’ naše radon trpno spoljašnje JA ’’
2. u senci uma stoji razum ; mudrac koji spoznaje ; sve spoznaje definiše u saznanja a njih pretvara u objektivne istine , a ove pak u znanja – koja plasira umu ( svojoj radno trpnoj prezauzetoj softverskoj mašini – koja je u direktnom kontaktu sa hardverskim objektima koji imaju manji softer )- za uzvrat um mu isporučije nove informacije i obaveštenja iz spoljašnjeg sveta ; a on stvar provrti kroz pomenuti ciklus i dolazi do novih saznanja – znanja ; veći deo provodi na preispitivanju svega ( otuda i sećanja ) ; on radi za dušu ? – ovo je naše unutrašnje ’’JA’’
a. um mora, hteo nehteo da bude racionalan i oprezan – to ga čini uspešnijim u radu ( bolje rečeno , uspešnijim u realizaciji primarnog zadatka )
b. razum mora biti saznajno promišljeniji ; kao što on znanjima hrani um , tako njega duša hrani večnom hranom – emocijama /ljubavlju ( ljubav je pokretač svega u prirodi – ko nezna nek pita žene )
c. ovo i mnogo više znaju srebroljubivi vlastodržci ; njima je duševna hrana vlast i moć nad rađanjem i umiranjem ( sa svim nijansama ); najlakše je ljude porobiti obrazovanjem ; učenjem ljudi hladnom racionalnom umnom delovanju , postižu se nekoliko ciljeva ( čovek se odvaja / otuđuje od razuma ljubavi i duše ; izgrađuje se njegova umnost i budi u njoj želja za vlašću --- priča je poznata : takozvani najlepši anđeo podiže pobunu protivu svog boga – ljubav i duša – vode bitku ali nemogu protivu sebe i pobunjenika zbacaju sa neba na zemlju – oće reći , prepuštaju mu svu vlast nad spoljašnjim zemaljskim svetom ; otuđuje se um od : duše , ljubavi , razuma i promišljenosti – postaje hladan i kvazi racionalan – uman ) ; otućen um od duše i razuma , oslanja se na iskustvo i takozvano bolno učenje --- takav je lak plen destrukciji i destruktivnom porobljavanju , postaje prosta biološka jevtina razčovečena mašina vlastoljupcima
d. evanđelija nastoje da otuđenu razčovečenu prirodu zaleče i očoveče
e. moćan lek je ljubav- kao vaskrsenje ; iskustveni um kaže oprez ( jer je naučen da samo preko emocija može da vlada situacijom oko sebe / a u toj igri je gubitnik – više puta se opekao ) ; razum kaže ljubav je energetska moć pa i lek , a ne oružje za osvajanje kao što ga vidi iskustveni um
f. iskustveni um život vidi kao emotivno lovište ; razum kaže život je svet gde se sljubavlju doseže do blaženstva i krepkosti
g. može se ovako u nedogled ; hoću da kažem : ljubam nije oružje za porobljavanje , stoga treba razumno voleti samo zato što se voli da se voli – tad je ljubav blagorodna svakom i onome koji voli i voljenom ; ljubav ne obavezuje voljenog , jer i on treba da voli po svom razumu .
:bye:
 
"Svaki put kad odlucimo da ponovo volimo,mi ozivljavamo sebe"
Meni moj um nikad nije mogao donijeti odluku da volim ili ne volim....srce je samo biralo i donosilo odluke....iako me je to dosta puta kostalo....jednostavno,kad je rijec o ljubavi ja svoj um mogu komotno okaciti macku o rep.....:)
 
Ne povredjuje ljubav.
Povredjuju ljudi koji ne umeju da vole.
Slava Umu koji je dovoljno napredovao da takve ume da prepozna,a da je voljan da srcu ostavi mesta za one druge.

Ne..nije bas tako...
Povredjuje nas nasa očekivanja, pretenzije i visoki kriterijumi..iako je to samo stit i strah od neznanja , nepoznatog koje bi da oblikujemo nasim navikama i željama (zaboravljamo na neprikosnovenost identiteta..i pravo na vlastiti udisaj svakog bica..zovi to i slobodom)i poraza kao posledice..

"RAcio"..je policajac, hladnokrvan moralista vaga i belezi i opominje na prepoznato iskustvo..srce ima ulogu oprosta..i daje šansu novom iskustvu..znanju-spoznaji
Nista nije katastrofalno-pogubno ako se poraz preimenuje u novo iskustvo-znanje..i tako tumači pa ne dozvoli se srcu da tugom očajava
 
Povredjuje nas nasa očekivanja, pretenzije i visoki kriterijumi..iako je to samo stit i strah od neznanja , nepoznatog koje bi da oblikujemo nasim navikama i željama (zaboravljamo na neprikosnovenost identiteta..i pravo na vlastiti udisaj svakog bica..zovi to i slobodom)i poraza kao posledice..

E, ovo je tačno.....mislim i ostalo je tačno, ali je ovo srž. Boli neispunjenje naših očekivanja....kao dete koje čeka jedan poklon a dobije drugi....da ne pričam previše, svi znamo o čemu je reč....
A što se tiče prava na vlastiti udisaj ono je neprikosnoveno za tu osobu, ipak se drugoj to ne mora dopasti iako to pravo ne osporava. Ali, ako ti je do nekog zaista stalo, e, onda ćeš da sedneš pa da se popričaš malo sa svojim razumom i srcem i da pokušaš da se bar malo prilagodiš...pa onda onaj drugi sebe malo modifikuje i eto....bliže su jedno drugom. U suprotnom, ako ti nije stalo....e, onda nemoj ni da gubiš vreme na samorazgovor nego put pod noge.....
 
Poslednja izmena:
LJILJA MMM;bt108886:
Povredjuje nas nasa očekivanja, pretenzije i visoki kriterijumi..iako je to samo stit i strah od neznanja , nepoznatog koje bi da oblikujemo nasim navikama i željama (zaboravljamo na neprikosnovenost identiteta..i pravo na vlastiti udisaj svakog bica..zovi to i slobodom)i poraza kao posledice..

E, ovo je tačno.....mislim i ostalo je tačno, ali je ovo srž. Boli neispunjenje naših očekivanja....kao dete koje čeka jedan poklon a dobije drugi....da ne pričam previše, svi znamo o čemu je reč....
A što se tiče prava na vlastiti udisaj ono je neprikosnoveno za tu osobu, ipak se drugoj to ne mora dopasti iako to pravo ne osporava. Ali, ako ti je do nekog zaista stalo, e, onda ćeš da sedneš pa da se popričaš malo sa svojim razumom i srcem i da pokušaš da se bar malo prilagodiš...pa onda onaj drugi sebe malo modifikuje i eto....bliže su jedno drugom. U suprotnom, ako ti nije stalo....e, onda nemoj ni da gubiš vreme na samorazgovor nego put pod noge.....
Pa ako je to tačno ; a rekoh vam zaista je tačno ; zar onda u umu ne boravi ego/sujeta/taština , a sve to odudara od suštine čovečnosti / čoveka . Hoću da kažem , da moći voljenja borave negde drugde i da dominantan um u bilo kom biću može potisnuti najlepši deo njega ( ono što ga čini čovečnim ) - zar ne ? Ispočetka sujeta caruje i javlja se privid ispunjenosti , ali svremenom oseća se praznina i teskoba ; zauvek je napuštena moć ljubav / vaskrsenje ( koja vaspostavlja stanje čistoga uma ) i na scenu stupa nemir/nezadovoljstvo koje polako odvodi u otuđenje od prirode čoveka i a onda čovek se otuđuje sebe sama . Otuđenje ili uključuje biološkog smrt prekidača , počinje sa sociološkeim otuđenjem , koje ponekad prečicom biće uved u brzo i efikasno samouništenje --- zar ne ?:bye:
 
Poslednja izmena:
Aurum.;bt109210"Voleo bih više da budem pepeo nego prašina.Voleo bih da moja iskra izgori u sjaju plamena.Prava funkcija čoveka je živi:
"Ako je ono sto si nasao sacinjeno od `ciste` materije,nikada nece istruleti.
Moci ces jednoga dana da mu se vratis.
Ako je to bio samo trenutak svetlosti,poput eksplozije neke zvezde,
onda po povratku neces nista zateci.
Ali..bio si svedok te eksplozije.
I samo taj bljesak vredeo je truda...

/odlomak/

PAULO KOELJO :"Alhemicar"
 
Tol;bt108885:
Ne..nije bas tako...
Povredjuje nas nasa očekivanja, pretenzije i visoki kriterijumi..
"RAcio"..je policajac, hladnokrvan moralista vaga i belezi i opominje na prepoznato iskustvo..srce ima ulogu oprosta..i daje šansu novom iskustvu..znanju-spoznaji
Nista nije katastrofalno-pogubno ako se poraz preimenuje u novo iskustvo-znanje..i tako tumači pa ne dozvoli se srcu da tugom očajava

Povredjuje nas,zapravo,naš iskrivljena percepcija,naš pogrešan izbor "objekta"..
Mi se zaljubljujemo u sopstvenu sliku koju imamo o nekom (a to su citirana ocekivanja,pretenzije,visoki krterijumi...),a ne u realnost iste koja stoji pred nama.
Kada sagledamo "original",a ne lično naslikanu lošu "kopiju",onda krećemo u samosažaljenje..

"Nista nije katastrofalno-pogubno ako se poraz preimenuje u novo iskustvo-znanje..i tako tumači pa ne dozvoli se srcu da tugom očajava".
Ovo je pravi "recept" za prihvatanje "poraza",za mirenje sa tugom i očajem...koncizno i efektno rečeno,Tol!
 
LJILJA MMM;bt108886:
Boli neispunjenje naših očekivanja....kao dete koje čeka jedan poklon a dobije drugi....da ne pričam previše, svi znamo o čemu je reč....
Ali, ako ti je do nekog zaista stalo, e, onda ćeš da sedneš pa da se popričaš malo sa svojim razumom i srcem i da pokušaš da se bar malo prilagodiš...pa onda onaj drugi sebe malo modifikuje i eto....bliže su jedno drugom.
U suprotnom, ako ti nije stalo....e, onda nemoj ni da gubiš vreme na samorazgovor nego put pod noge.....


Bez mnogo polemisanja,filozofiranja i uvijanja u oblandu"-poželjnu,samozavaravajuću (kako bi se lakše pojela,jer je i gorka i otužna,istovremeno)),ovo je ono što se zove "narodni recept" za "on odlazi..šta da radim?!"...
Bravo mala-velika M.M.M...!

Ps."Put pod noge"...dopada mi se,pravi izraz!
 
RiadaT.;bt108875:
"Svaki put kad odlucimo da ponovo volimo,mi ozivljavamo sebe"
Meni moj um nikad nije mogao donijeti odluku da volim ili ne volim....srce je samo biralo i donosilo odluke....iako me je to dosta puta kostalo....jednostavno,kad je rijec o ljubavi ja svoj um mogu komotno okaciti macku o rep.....:)

Karma,draga...karma!
ha,ha,ha...

Šalim se,mila...jednostavno nam je u "prirodi",da greške ponavljamo.
 

Back
Top