MAČKA
U gradu, nije važno ime,u praznoj sobi-kaže priča,
I usred ljeta,usred zime,ja vidim tužnoga mladića.
On živi sam i ko' zanesen,u svome svijetu od papira.
A vani sunce,kiša,jesen,a vani vergl nešto svira.
No,jednog dana šum kraj vrata,to neko nezvan ući želi,
U njegov život poput tata,da njegovu samoću dijeli.
A vani zima,vani snježi,i pored praga mačka leži.
On pruža ruke ko' da sanja,a vani zora svjetlost danja.
I u tom času,u tom trenu,pred sobom vidje nagu ženu.
I on joj reče"budi moja",a ona kaže "ja sam tvoja".
I sve što ima,mladic skupi i stavi trgovcu na vagu.
Da prstenje od zlata kupi i haljinu za svoju dragu.
Da-zlato želi,al` ne haje,za skromnu halju sto joj daje.
I tužni mladic,svako vece,u novu kradju opet kreće.
Jer on je želi,on je ljubi i volio bi da je mazi.
Al' zna da svoju ljubav gubi,bez darova i ruku praznih.
I reši mladić,jos ove noći,u zadnju kradju on ce poći.
I u zoru se mladić vrati,da strašnim novcem ljubav plati.
I donese joj dragi kamen u svijetu najljepši od sviju.
U kom se kao jedan plamen,sve vatre ovog svijeta kriju.
I vidje zena ruke pruža i ljubi kamen kao muža.
I kao što njega nikad nije,uz tijelo hladan kamen grije.
I dok se njemu lice grči,u sobu udje miš i trči.
I kao mačka skoči žena,na plijen se baci istog trena.
I stiže ga-a njeni zubi,vec traže meso koje peče.
I ženi,koju mladic ljubi,sa kuta usne krv poteče.
U strahu mladić oči sklopi,te strašne slike neka odu.
On vidje ladju što se topi,i svoju ljubav na tom brodu.
A kada opet nadje snage,on digne vedje-žene nema.
I tada mjesto svoje drage,on vidje mačku kako drijema.
Kroz prozor udje svjetlost danja,on pruža ruke ko' da sanja.
Sad opet samo mačku ima,a vani studen,snijeg i zima.
IBRICA JUSIĆ
Ps.Danas je rodjendan mojoj sijamskoj lepotici.
Tek joj je drugi,pa joj čestitam,sa željom da ih plavooka slavi još mnogo godina...
Matori moji...sećate li se ove pesme?
........
U gradu, nije važno ime,u praznoj sobi-kaže priča,
I usred ljeta,usred zime,ja vidim tužnoga mladića.
On živi sam i ko' zanesen,u svome svijetu od papira.
A vani sunce,kiša,jesen,a vani vergl nešto svira.
No,jednog dana šum kraj vrata,to neko nezvan ući želi,
U njegov život poput tata,da njegovu samoću dijeli.
A vani zima,vani snježi,i pored praga mačka leži.
On pruža ruke ko' da sanja,a vani zora svjetlost danja.
I u tom času,u tom trenu,pred sobom vidje nagu ženu.
I on joj reče"budi moja",a ona kaže "ja sam tvoja".
I sve što ima,mladic skupi i stavi trgovcu na vagu.
Da prstenje od zlata kupi i haljinu za svoju dragu.
Da-zlato želi,al` ne haje,za skromnu halju sto joj daje.
I tužni mladic,svako vece,u novu kradju opet kreće.
Jer on je želi,on je ljubi i volio bi da je mazi.
Al' zna da svoju ljubav gubi,bez darova i ruku praznih.
I reši mladić,jos ove noći,u zadnju kradju on ce poći.
I u zoru se mladić vrati,da strašnim novcem ljubav plati.
I donese joj dragi kamen u svijetu najljepši od sviju.
U kom se kao jedan plamen,sve vatre ovog svijeta kriju.
I vidje zena ruke pruža i ljubi kamen kao muža.
I kao što njega nikad nije,uz tijelo hladan kamen grije.
I dok se njemu lice grči,u sobu udje miš i trči.
I kao mačka skoči žena,na plijen se baci istog trena.
I stiže ga-a njeni zubi,vec traže meso koje peče.
I ženi,koju mladic ljubi,sa kuta usne krv poteče.
U strahu mladić oči sklopi,te strašne slike neka odu.
On vidje ladju što se topi,i svoju ljubav na tom brodu.
A kada opet nadje snage,on digne vedje-žene nema.
I tada mjesto svoje drage,on vidje mačku kako drijema.
Kroz prozor udje svjetlost danja,on pruža ruke ko' da sanja.
Sad opet samo mačku ima,a vani studen,snijeg i zima.
IBRICA JUSIĆ
Ps.Danas je rodjendan mojoj sijamskoj lepotici.
Tek joj je drugi,pa joj čestitam,sa željom da ih plavooka slavi još mnogo godina...
Matori moji...sećate li se ove pesme?
........
