’’ a ti onda kao onaj zaratrustranac , uzmi svo svoje biserje i bud zašto razdeli jevrjeskim lihvarima , pa onda odi i uzmi onaj kamen što iznedri Geja , pa sa krovova objavi , štasi i kako si učinio sa imetkom što ti ostaviše premudri . A kad je on u tim vremenima učinio tako , i uzeo kamen u ruke , da na suncu vidi svu zarobljenu lepotu u njemu ; Milozvučna svetlost bljesnu i prestravi jevrjske lihvare , što u strahu ispustiše iz šaka biserje. Ono se otkotrlja pred svinje , koje bejahu tu na pazaru . Nagrnuše one ko lihvari , a svetlost pravo na njih . Biserje, rasprsnu se napole . Svetlost utihnu. Otad ljudi to što videše , prozvaše eskalibur dvosekli . I sad se sve seče, da se po sadržaju meri ; jer ljudi videše u srži biserja ništavni pesak , što je gnoj školjki stvarao ; pa rekoše : ova rđa jedaše život u školjkama i stvaraše trulež u njoj , koju ona zarobljavaše vako celog svog mučnog , teskobnog i bolnog života – pa sve što bi rđa veća , sve život u školjkama bi manji i bolniji. Pa rekoše : mnoga je rđa međ nama ko pesak školjkin , pa mi u neznanju zbog tog propadamo .
I još rekoše :
A sve što je po sebi takvo i takvo , i zbog čega je takvo , svud će biti kakvo je . Pa ako je po zlu i rđi , svud će po zlu i rđi delovati i čoveku zlo činiti , ma u kakvo ga ruho sakrivao ili pak biseran sjaj mu davao . Dobro možeš u prnje kriti i blatom ružiti , opet će dobro biti . Dobro je samo po sebi dobro i nikad ne potrbuje lažno ruho i branioce. Dok uz zlo uvek ide lažno ruho i vojska branilaca . Tako je i sa ljudima . ’’
I još rekoše :
A sve što je po sebi takvo i takvo , i zbog čega je takvo , svud će biti kakvo je . Pa ako je po zlu i rđi , svud će po zlu i rđi delovati i čoveku zlo činiti , ma u kakvo ga ruho sakrivao ili pak biseran sjaj mu davao . Dobro možeš u prnje kriti i blatom ružiti , opet će dobro biti . Dobro je samo po sebi dobro i nikad ne potrbuje lažno ruho i branioce. Dok uz zlo uvek ide lažno ruho i vojska branilaca . Tako je i sa ljudima . ’’