Iskrenost bezimene žene

Na proputovanju kroz Samariju Isus je susreo bezimenu ženu kojoj se otkrio kao Mesija. Isus je nenametljivo naglašavao potrebu za živom vodom a kada je ova žena izrazila želju da pije ovu vodu On je razoktrio njen život. Samarjanka je uzvratila riječima: "Gospodine, vidim da si prorok...." Ovim rečima ona je iskreno priznala istinitost Isusovog nadnaravnog uvida u njen život. Što bi se dogodilo da je ova žena poricala istinitost Isusovih riječi? Možda nikada ne bi čula istinu o budućem vremenu kada će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Nekoliko trenutaka kasnije Isus je na njenu tvrdnju "Znam da ima doći Mesija koji se zove Pomazanik" uzvratio: "To sam ja koji govori s tobom." Iskreno priznanje njenih greha omogućilo je Isusu da joj se otkrije kao Pomazanik i Spasitelj. Spasenje nije moguće bez iskrene komunikacije s Bogom.

Iskren odnos prema vlastitim propustima i grehovima je osnovni preduslov za delovanje Duha Svetog. Bog ne može darovati spasenje ljudima i ženama koji prikrivaju grešnost svog života. Iskrenost u komunikaciji s Bogom je uslov za objavu istine. Biti iskren znači vrednovati spasenje koje Bog nudi više od pokušaja da vlastitim naporima očuvamo dobar glas ili status u društvu.

Ova žena je odmah priznala svoj greh. Možda će neko reći da ona, žena preljubnica, nije imala šta izgubiti. Ne znamo kako bi se ona ponašala da je bila ugledna žena među stanovnicima svoga grada. Možda bi negiranjem Isusovih riječi pokušala očuvati svoj ugled i društveni status, možda bi se uvredila, naljutila ili narugala Isusu.

Danas kada se molimo Bogu iskreno priznajmo svoje grehe. Umesto da svojim prikrivanjem ili negiranjem istine o sebi pokušamo očuvati privid dobrog života Bog nas poziva da iskrenim priznanjem svojih grehova primimo dar spasenja i silu svedočenja. Iskrenost je temelj našeg odnosa s Bogom, temelj trajnih prijateljskih, bračnih ili poslovnih odnosa, uslov za oprost koji uklanja potrebu da vlastitim naporima čuvamo svoj ugled i dobar glas.
 

Back
Top