Dr Arčibald Rajs - Čujte Srbi, čuvajte se sebe!

************
Rajs je pao ubijen rečima, rečima jednog Srbina...

************

Među poznatim Srbima koji su obeleželi epohu u kojoj su živeli sasvim zasluženo se našlo i ime jednog Švajcarca. Doktor Arčibald Rajs, hemičar, kriminolog, humanista, čovek koji je poželeo da sa Srbima provede ceo život. Upoznao je srpski mentalitet, gostoljubivost i dobročinstvo. Upoznao je, nažalost, i srpske mane i nije se libio da ih "bez uvijanja" predoči. Verovatno da bi ovaj plemeniti čovek i danas imao šta da zameri, tim pre što se u međuvremenu ostvarila mnoga njegova predviđanja.


– Bio sam sa vama kada ste bili u nevolji. Delio sam sa vama patnje i žrtvovao sjajnu karijeru – govorio je Rajs. – Ali, nije mi žao. Zavoleo sam vas, jer sam imao priliku da upoznam vaše ljude u presudnim trenucima, kada se, valjda, jedino i može upoznati karakter jedne nacije. Nažalost, video sam i sve vaše mane, nedostatke i slabosti, video sam sve ono što može biti pogubno za vaš narod u budućnosti – zapisao je Rajs u svom političkom testamentu.


A, Srbi ko Srbi. Kada su ratne strahote minule, zaboraviše mnogo toga. Zanemariše i zalaganje nesrećnog Švajcarca, zaboraviše njegovu žrtvu i na kraju ga i ubiše "teškim rečima". Ipak, ni to im nije zamerio. Poželeo je da njegovo srce počiva na Kajmakčalanu, "najopasnijem vrhu srpskih zemalja, blizu drugova koji su stradali za slobodu svoje otadžbine". Iako neobična, ova poslednja želja mu je obezbedila put u nezaborav. Ovim gestom doktor Arčibald Rajs je pokazao kolika je bila njegova ljubav prema Srbiji, srpskoj zemlji i srpskom narodu, pokazao je koliko je bio velikodušan, moralan i čovek odan istini i pravdi.


Zahvalnost naroda – najveća nagrada


Rajs je voleo da kaže da mu je Srbija treća domovina. Rođen je u južnoj nemačkoj pokrajini Baden, 8. jula 1875. godine. Posle završene osnovne i srednje škole u Nemačkoj, nastavio je studije u susednoj Švajcarskoj. Tamo je doktorirao hemiju, a nešto kasnije počinje da radi i kao profesor kriminalistike. Igrom slučaja u Srbiji se zatekao 1914. godine, da bi u ime Švajcarske vlade, kao neutralni postmatrač, istražio počinjene zločine austro-ugarskih trupa u Mačvi i Podrinju. Upoznajući srpski narod poželeo je da s njim i ostane. Ubrzo se proglasio "švajcarskim dobrovoljcem srpske vojske, drug veličanstvenih ratnika Šumadije, Dunava, Morave, Timoka i Vardara".

Zajedno sa srpskim narodom i vojskom je prepešačio Albaniju, deleći njihovu patnju i nevolju. Pomagao je srpske izbeglice, zbrinjavao našu siročad u Švajcarskoj. Srbi su mu uručili medalju za hrabrost, ali je voleo da kaže da mu je da mu je najdraža nagrada zahvalnost srpskog naroda.


– Vaš narod je gostoljubiv – pričao je Rajs. – To se oseća na svakom koraku. Gde god da dođete čekaće vas širokogrud doček. Prvi komad božićnog kolača čuvate za namernika, milosrdni ste i osetljivi na tuđu muku. Gledao sam kako vaši ratnici daju poslednje parče hleba zarobljenim vojnicima, upravo onim koju su im palili kuće, masakrirali žene i decu, ubijali roditelje... Bez trunke želje za osvetom, u njima nisu gledali neprijatelje već samo zarobljene nesrećnike, a to se, zaista, retko gde može sresti – zapisao je Rajs u svom testamentu.


Upravo zahvaljujući njemu, istina o Srbima, njihovoj hrabrosti, milosrđu i veličini, obišla je svet. Rajs nije krio divljenje prema srpskom vojniku. Njegov opis srpske ljubavi prema čoveku, otadžbini, hrabrosti srpskog ratnika i njegovoj humanosti, imali su veliki odjek u čitavoj Evropi. I to baš u trenucima kada se istina o Srbima, baš kao i sada, teško probijala u svet.


Da li nam je oprostio?

U svom testamentu Rajs se osvrnuo i na naše, najblaže rečeno, slabosti i loše navike. Kada je rat prošao i kada su u prvi plan izašli političari i profiteri raznih vrsta, Arčibald je zapisao:

– Političari su vam iskvarili zemlju. Oni su kod vas svemoćni. Politika se meša u sve i svuda upravlja. Funkcioneri su bez morala, bez časti, lični interes je u prvom planu. Junaci su zaboravljeni, omladina zapostavljena, radnih navika skoro i da nemate. Govorim vam ovo kao prijatelj naroda i plašim se, da ako nešto ne promenite, sve ovo može skupo da vas košta.


I bio je u pravu. Koštalo nas je i tek će nas, po svemu sudeći, koštati. Posle okončanja Prvog svetskog rata naši političari su želeli da se Rajs povuče iz javnog života. Razumljivo i zašto. Mnogo je video, mnogo znao, i o svemu javno pričao. Bio je angažovan u Ministarstvu inostranih poslova, u odseku za dokumentaciju ratnih zločina. Jedno vreme radio je i kao veštak za falsifikovane novčanice u Narodnoj banci u Beogradu. Intrige koje su oko njega pleli tadašnji političari učinili su da se Rajs povuče u lično izgnanstvo.

Potisnuli su ga političari, ali ga narod, srećom, nije zaboravio. Često je isticao da mu je zahvalnost naroda jedina nagrada koja ga je zadržala u Srbiji i kad ga zvaničnici nisu hteli. A nisu ga hteli, jer ih je sagledao u pravom svetlu još za vreme rata.


– Milioner, koji je za vreme rata mešao pesak i brašno i isporučivao ga vojnicima koji su se borili za slobodu, danas je još bogatiji i svemoćniji. I vi mu laskate. A prema meni, koji je sve žrtvovao, vaše vođe se odnose kao prema nametljivcu – piše plemeniti Rajs.


Piše i moli da ne dozvolimo da zamre duh omladine, da se mladi ne ugledaju na skorojeviće, zelenaše, ratne bogataše, sumnjive političare... Kada mladi više šta se radi u državnom vrhu, kako se zaboravljaju invalidi rata, kako se zanemaruje sirotinja i ratna siročad, razumljivo je da ni sami neće žrtvovati za svoju otadžbinu.


Sve je ovo Rajs napisao krajem treće decenije prošloga veka. A kao da je pisao juče. Nažalost, Rajsa smo brzo zaboravili, njegova upozorenja nismo poslušali. I na kraju smo ga rečima ubili. Umro je iznenada, u 54-oj godini života, posle verbalnog sukoba sa bivšim ministrom Kapetanovićem, koji je rat proveo u inostranstvu i postao ratni profiter. Rajs je pao ubijen rečima, rečima jednog Srbina... Da li je ovaj plemeniti Švajcarac to zaslužio i da li nam je oprostio? Imajući u vidu sve ovo šta nam se danas, posle punih 80 godina dešava, znamo samo da je bio u pravu.
 
"... Наша отаџбина је изгубила рат. Победили су Енглези, Американци, Руси. Можда су имали бољи материјал, више војске, боље војсковође. Но то је уствари изразито материјална победа. Ту победу су однели они. Међутим, има овде међу нама један народ који је од свих победника извојевао једну много лепшу, другу победу. Победу душе, победу срца, победу мира и хришћанске љубави. Тај народ су Срби.
Ми смо их раније само површно познавали.

Али смо такође добро знали шта смо ми чинили у њиховој отаџбини. Убијали смо на стотине Срба, који су бранили земљу; за једног нашег убијеног војника, који је иначе представљао власт окупатора-насилника. Па не само да смо то чинили, већ смо са благонаклоношћу посматрали како тамо на Србе пуцају са свих страна: и Италијани, и Мађари и Шиптари и Бугари и... Знали смо да се овде међу нама налази 5.000 Срба официра који су некада представљали елиту друштва у својој земљи, а сада личе на живе костуре, малаксали и изнемогли од глади. Знали смо да код Срба живи веровање да "ко се не освети - тај се не посвети", и ми смо се заиста плашили освете тих српских мученика.


Бојали смо се да ће они после капитулације наше земље чинити с нама оно што смо ми њима чинили. Живо смо замишљали ту драму и већ смо у машти гледали нашу децу како плове низ канализацију или их пеку у градској пекари. Замишљали смо убијање наших људи, силовање наших жена, рушење и разарање наших домова. Међутим, како је било?
Кад су покидане логорске жице и када се 5.000 живих српских костура расуло слободно по нашој земљи, они су миловали нашу децу поклањајући им бонбоне, мирно разговарали са нама. Срби су дакле миловали децу оних који су њихову Отаџбину у црној звали. Тек сада разумемо зашто је наш велики песник Гете учио српски језик. Сада тек схватамо зашто Бизмаркова последња реч на самртној постељи беше - Србија!

Та побједа је већа и узвишенија од сваке материјалне победе! Такву победу чини ми се, могли су извојевати и задобити само Срби, одгајени у њиховом светском духу и јуначким српским песмама које је наш Гете тако много волео...

Ова победа ће вековима живети у душама Немаца, а тој победи и Србима који су је извојевали, желео сам да посветим ову моју последњу свештеничку проповед".


Протестантски пастор Fridrih Grisendorf на проповеди 1945. године у селу Everburgu код Osnabrika.
 
1111111111.jpg


130


Arcibald_Rajs_200707.jpg




Kako vrijeme odmiče sve više je onih koji vjeruju u istinitost onoga što je o Srbima napisao Arčibald Rajs, saborac srpskih ratnika iz Prvog svjetskog rata.

Ovaj znameniti Švajcarac po ljubavi prema srpskom narodu bio je veći Srbin od mnogih Srba, a u svojoj čuvenoj knjizi "Čujte Srbi", koju je ostavio u amanet Srbima, a čije objavljivanje je dozvolio tek poslije smrti, gotovo fotografski je opisao mentalitet srpskog naroda.

U toj knjizi veliki srpski prijatelj Arčibald Rajs zapisao je: "Ne bih vam bio prijatelj, ako ne bih povikao ’čuvajte se’ i ako vam ne bih, uz vrline, koje si istinski lepe, ukazao, kao u ogledalu, na vaše loše strane." I opisao nas je onakvima kakvi jesmo, usput nas upozorio na greške i njihove moguće posljedice.

Polaganjem vijenaca na grob Rudolfa Arčibalda Rajsa nedavno je u Beogradu obilježeno 80 godina od njegove smrti.

Rajs, jedan od najznačajnijih kriminologa svoga vremena, rođen je 8. jula 1875. u njemačkoj pokrajini Baden, a na poziv srpske vlade u Srbiju je došao septembra 1914. godine.

Od tog vremena do danas bio je i ostao jedinstven slučaj. Zbog njegovih zasluga za srpski narod ostala je uzrečica: "Ako ikada Švajcarska napadne Srbiju, sve će joj zbog Rajsa unaprijed biti oprošteno".

Istoričarka sa Filozofskog fakulteta iz Beograda dr Mira Radojević rekla je da se Rajs poslije izbijanja "Velikog rata", već u avgustu 1914. godine, javio kao dobrovoljac diplomatskim predstavništvima savezničkih zemalja, među kojima i konzulatu Kraljevine Srbije u Ženevi, želeći da im pomogne svojim znanjem i iskustvom.

- Tadašnji srpski konzul u Ženevi Nikola Petrović odgovorio mu je u ime svoje vlade da ne može biti primljen kao dobrovoljac već kao službeni neutralni islednik zločina koje je austrougarska vojska počinila u Mačvi - rekla je Radojevićeva.

Šta je u stvari učinio Rajs? Prvi je upoznao svijet sa zločinima koje je napravila austrougarska vojska u Mačvi i Podrinju prema nedužnim srpskim civilima.

Kao ratni izvještač objavljivao je članke u uglednim i tiražnim evropskim časopisima o pomenutim događajima i omogućio time probijanje informativne blokade Srbije i prodor istine o stradanju srpskog naroda u svijet.

Svoju privrženost istini i srpskoj stvari Rajs je ispoljio i neposrednim angažovanjem na prijemu i zbrinjavanju srpskih izbjeglica, obavještavajući istovremeno svijet o patnjama i mukama kojima su bili izloženi srpsko stanovništvo i vojska. Nastavljajući svoju započetu ulogu i na Solunskom frontu, neumorno je obilazio srpske trupe, odlazio na najopasnija i najinteresantnija mjesta i odatle slao pisma-izveštaje.

- Ovakvim angažovanjem Rajs se upoznao sa srpskim nacionalnim pitanjem, pretvarajući se od neutralnog posmatrača u odanog prijatelja, dobrovoljca Moravske divizije, saborca na Solunskom frontu i uglednog građanina jugoslovenske države, stvorene po završetku rata - istakla je Radojevićeva.

Završetak rata nije za Rajsa značio i kraj njegove misije u Srbiji i na Solunskom frontu. Želio je da bude svjedok i učesnik izgradnje novog života u razorenoj Srbiji. Angažovao se u Ministarstvu inostranih poslova, Odsjeku za dokumentaciju ratnih zločina i Ministarstvu unutrašnjih dela, gdje je osnovao dvogodišnju policijsku školu. Ubrzo je prestao da čini usluge beogradskoj policiji, jer kao stranac nije mogao da bude na njenom čelu. Njegov entuzijazam nije mogao da se uklopi u birokratsku administraciju i prihvatio je posao vještaka za falsifikovane novčanice u Narodnoj banci u Beogradu.

Prema riječima Mire Radojević, Rajs je poput mnogih preživjelih ratnika, intelektualaca i drugih pobornika jugoslovenske državne zajednice, već u prvim poslijeratnim godinama bio pogođen svim onim što joj je obilježavalo postojanje - političkim nemoralom, korupcijom, nepotizmom, zaboravljanjem poginulih, različitim zloupotrebama, nebrigom za invalide, siročad i mlađe generacije, sve većim socijalnim razlikama, lošim navikama, slabošću i neodgovornošću intelektualne elite.

Težeći kao i uvijek istini, rekla je Radojevićeva, Rajs je progovorio o svemu tome u knjizi "Čujte Srbi", napisanoj 1928. godine, pred kraj života (1929) i doživljenoj kao njegov politički testament.

- Taj tekst aktuelan je i danas, zbog nepromenjenih i neopovrgnutih istina, nelepih zapažanja i veoma ozbiljnih upozorenja. Iz tih se razloga, govoreći o Rudolfu Arčibaldu Rajsu, baš o tome mnogo piše, ponekad sa željom da se potvrde "konačne ocene" - kazala je Radojevićeva.

U tome se nekako, dodala je ona, prenebregne odgovor na pitanje zbog čega je Rajs odlučio da ipak ostane u zemlji koja ga je razočarala.

Umro je 8. avgusta 1929. i sahranjen na Topčiderskom groblju, a njegovo srce, po testamentarnoj želji, pohranjeno je u kapeli koja se nalazi u spomeničkom kompleksu na Kajmakčalanu (planina Nidže) u Makedoniji.
Mane

- Pogledajmo sada mane vašeg naroda. Niste veliki radnici. Često odlažete za sutra, čak i za prekosutra ono što biste mogli da uradite danas. Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog dangubljenja! - mane Srba iz knjige "Čujte Srbi" Arčibalda Rajsa.
Demokrate i rodoljubi

Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas... Narod vam je demokratičan, i to zaista demokratičan, a ne na način političara. Među vašim ljudima čovek se ceni onoliko koliko je čovek, a ne po onome što su od njega učinili odelo i titule. Vaš narod zna za samilost i ponekad je takav u trenucima kada se čovek ne nada da će kod njega naći tu lepu ljudsku osobinu. Narod vam je ponosan, ali ne i ohol. Najzad, vi ste bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za života video - iz knjige "Čujte Srbi" Arčibalda Rajsa.
 

Back
Top