Društveni život Slovenaca

Moglo bi se rećo, da kolikogod, su Slovenci, u svojim domovima, na svojim brdima i planinama, usamljeni, da su po drugoj strani veoma društveni. Malo ih je koji nisu učlanjeni u kakvo društvo, vatrogasno, pevačko, planinarsko, lovačko,ribolovačko ili u društvo ljubitelja prženog krompira.
Veoma su im razvijena i takođe učinkovita vatrogasna društva, mislim da ni jedna, ex yu, republika nije imala i nema tako jaka i tako dobro opremljena vatrogasna društva.
Sva ta druženja se, obično završe u kakvoj kafanici, ili bifeju, kako oni zovu te hramove alkoholnih pića, kojih u Sloveniji ima zaista mnogo.
Jednom sam brojao koliko kafića, restorana, picerija i drugo, ima u jednoj varošici u jednoj ulici u dužini od 300 metara. Verovali ili ne ali nabrojao sam ih 15, što i nije neki rekord, u nekoj drugoj varošici, samo u jednoj zgradi na uglu ima ih 4.Što je interensantno, svi oni imaju dovoljno posla i dobro žive od toga.

Doktor Rugelj, poznati Slovenaćki lekar za lečenje bolesti zavisnosti od alkoholizma, je napisao u svojoj knjizi, da je, u Sloveniji, registrovno dvestotine hiljada alkoholičara.S obzirom da Slovenija broji oko dva miliona stanovnika to je veoma mnogo.
Svaki kafedžija se trudi da ima, koliko god se može, mladu i lepu konobaricu, koje se veoma brzo menjaju, najčešće posle mesec ili dva.
Evo kako izgleda jedno popodne, kolega sa posla.
Još za vreme radnog vremena se dogovore, u kom kafiću se nađu posle posla na po jedno piće. Naravno po jedno piće znači, da svaki član tog društva plati po jednu rundu. Veličina društva, najčešće, zavisi od datuma u mesecu, na dan isplate zarade je naravno najveće.
Ako društvo broji 5 članova znači da će popiti svako po isto toliko pića, e kada se to obavi treba preći u sledeći kafić, pa u sledeći jer tamo imju novu kelnericu.
I tako to zna i da potraje, a kod kuće žena i deca čekaju. A bogami i žene se baš ne daju, kada može dec ( čovek ) možemo i me. Žene su, naravno malobrojnije.
 

Back
Top