U mirisu kose tvoje....
Pusti me da dugo udišem miris tvoje kose.
Dozvoli mi da u nju uronim celo svoje lice,kao što ga ožedneli čovek uranja u vodu izvora.
Pusti me da svojom rukom mašem kao namirisanom maramicom,da bi prostor oživeo uspomenama.
Kad bi mogla znati šta sve vidim,šta sve ćutim,šta sve čujem u tvojoj kosi!
Moja duša putuje na dahu mirisa njenog,kao što duše drugih putuju na lelujavim zvucima muzike.
U kosi tvojoj živi velika sanja puna jedara i jarbola.
U njoj su velika mora po kojima me monsuni nose prema čarobnim podnebljima,gdje je svemir modriji i dublji,a vazduh miriše na voće,lišće i ljudsku put.
U okeanu tvoje kose nazirem luku što bruji od žalosnih pesama i vrvi od snažnih ljudi svih naroda.
To morsko svratište puno je brodova svih oblika koji se svojim zamršenim i finim obrisima ocrtavaju beskrajnim nebom gde večno traje žega sunčevog plamena.
Milujući tvoju kosu ponovo oživljavam ljubavnu čeznju mnogih časova što sam proveo na ležaju između posuda s cvećem i indijskih glinenih vrčeva s osvežavajućim pićem.
U vrelom ognjištu tvoje kose udišem miris duvana izmešan opijumom i šećerom.
U noći u kosi tvojoj vidim blistanje beskonačnog,memerljivog tropskog azura.
Na pahuljastim žalovima tvoje kose opijam se mirisima katrana,mošusa i ulja kokosovog.
Kad grickam tvoju kosu,nepokornu i neukrotivu,čini mi se da svetkujem uspomene...
Charles Baudelaire
~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jutro je razastrlo svoju kišnu zavesu u radjanju plačnog dana..
Magloviti vodeni zastor izmedju neba i zemlje je završni čin borbe u kojoj je jesen porazila leto..
Ne dajte se sivilu ružnog dana!
Zagrlite nekog ko vam danas bude blizu,poljubite ga u kosu.
Još možete da osetite mirise leta skrivene u njoj.
Možda vam se vrate slike sećanja baš ovakve,kakvim ih je skicirao Šarl Bodler.
I onda u ovom danu možete da vidite sunce,da čujete cvrkut ptica i da osetite,tako stvarno,svoju ruku u toplini nečije druge ruke..
Pokušajte,nije teško..
Tako se dobija bitka sa ovim depresivnim danom.
Dobro vam jutro,sanjari moji...
Pusti me da dugo udišem miris tvoje kose.
Dozvoli mi da u nju uronim celo svoje lice,kao što ga ožedneli čovek uranja u vodu izvora.
Pusti me da svojom rukom mašem kao namirisanom maramicom,da bi prostor oživeo uspomenama.
Kad bi mogla znati šta sve vidim,šta sve ćutim,šta sve čujem u tvojoj kosi!
Moja duša putuje na dahu mirisa njenog,kao što duše drugih putuju na lelujavim zvucima muzike.
U kosi tvojoj živi velika sanja puna jedara i jarbola.
U njoj su velika mora po kojima me monsuni nose prema čarobnim podnebljima,gdje je svemir modriji i dublji,a vazduh miriše na voće,lišće i ljudsku put.
U okeanu tvoje kose nazirem luku što bruji od žalosnih pesama i vrvi od snažnih ljudi svih naroda.
To morsko svratište puno je brodova svih oblika koji se svojim zamršenim i finim obrisima ocrtavaju beskrajnim nebom gde večno traje žega sunčevog plamena.
Milujući tvoju kosu ponovo oživljavam ljubavnu čeznju mnogih časova što sam proveo na ležaju između posuda s cvećem i indijskih glinenih vrčeva s osvežavajućim pićem.
U vrelom ognjištu tvoje kose udišem miris duvana izmešan opijumom i šećerom.
U noći u kosi tvojoj vidim blistanje beskonačnog,memerljivog tropskog azura.
Na pahuljastim žalovima tvoje kose opijam se mirisima katrana,mošusa i ulja kokosovog.
Kad grickam tvoju kosu,nepokornu i neukrotivu,čini mi se da svetkujem uspomene...
Charles Baudelaire
~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jutro je razastrlo svoju kišnu zavesu u radjanju plačnog dana..
Magloviti vodeni zastor izmedju neba i zemlje je završni čin borbe u kojoj je jesen porazila leto..
Ne dajte se sivilu ružnog dana!
Zagrlite nekog ko vam danas bude blizu,poljubite ga u kosu.
Još možete da osetite mirise leta skrivene u njoj.
Možda vam se vrate slike sećanja baš ovakve,kakvim ih je skicirao Šarl Bodler.
I onda u ovom danu možete da vidite sunce,da čujete cvrkut ptica i da osetite,tako stvarno,svoju ruku u toplini nečije druge ruke..
Pokušajte,nije teško..
Tako se dobija bitka sa ovim depresivnim danom.
Dobro vam jutro,sanjari moji...