Verovatno ću sasvim skrenuti
s teme; ali, čitajući, pade mi na um.
Prvi (i Jedini, zapravo): Čini šta želiš.
Apsolutna sloboda, zar ne?
Međutim, a biću neskromna da samu sebe citiram: daj budali slobodu, i svaliće nebo na zemlju. Budala ne može biti slobodna, jer, kao prvo, ne poznaje svoje želje.
Ni svoje norme, ni svoje pravde.
Naravno,
pravda i
dogma nemaju ič zajedničko. Ili? Ni jedno ni drugo ne mora biti određeno šablonom; kao što ni šablon ni izuzeće od njega ne znači da je u pitanju nešto zlo i naopako. Za
ideju slobode uvek ću staviti glavu na panj; ali nisam pristalica slobode
u praksi; ne u ovom svetu i društvu.
Teoretski,
naravno da si jedino pravo (i ispravno) merilo svoje slobode. Svoje pravde, i svoje dogme, i svog shvatanja.
U pravu je svako ko je spreman prihvatiti posledice.
Teoretski, jer je toga mizerno malo u praksi.
p.s. hvala za komentar, iako me zbunio. Odavno ništa ne pišem na blogu.