Moja Pesma Beogradu

Moja Pesma Beogradu

Ne obaziri se ljubavi,
mase i žvrljanja im konja ne ubrozni,
pa da večno stoji i što pored mrtav
Vuk Drashković i danas ljubi ruke
i ako cementu ti štrče azbestni baš čelik.

Kurikulum nam je ispovest,
pušten papirni čamac niz Savu,
gudravu te ližem znaš kao dravu
zadnju cigaru moju bez filtera
jer specijalici dobri ispunjavaju
želju i čekaju da oroz svoj puste.

Lepša bi mi ipak bila smrt,
da pad je na blatu samo i ako krt.

Strah?
Nemam je ako život je pust.

Ljubav?
Nema je talogu koji je gust.
 

Back
Top