NOĆ NAD BOKOM......

Noć je obavila Kotor čežnjivom slikom izgubljenog raja.
Mesec-pastir goni svoje zvezdano stado i narcisoidno se ogleda na staklenoj površini nepomične vode.
Zatreperi na pučini,s vremena na vreme,žmirkavo oko svetiljke bešumnog ribarskog čamca...
To traje ponoćni lov nad ovom blagoslovenom vodom.
Agave i aloje šapuću kroz tišinu vrele tame..

Osećaj usamljenosti nikada nije tako stvaran kao u ovoj nemoj noći koja miriše na so,ribu i akacije nad peskovitom plažom.
Čudnovata tama caruje nad morem,noć koja svojim mirom podseća na starozavetnu,Bogojavljansku..

Poput dragog kamenja svetluca nebo nad Jadranom,nad Bokom...


Kotor...16.08.`10



...
 
Aribi;bt105116:
Svidja mi se opis. Najezila sam se, jer su mi poznati ti mirisi i svetla i o svemu tome sada samo sanjam i secam se....pozzz

O tome se najviše sanja kada krene obesna košava u Beogradu,sa prvom golomrazicom koja kida već polumrtvo lišce.
Ledenim vazduhom zapleše prva kristalna pahulja,a mi navucemo glavu dublje u kragnu kaputa,dok nam hladnoća polako ulazi u kosti..
I onda u sklopljenim očima prizivamo sliku vedrog letnjeg neba osutog zvezdama,koje se ogleda nad nepomičnom toplom vodom Bokokotorskog zaliva..
Ušuškamo se u toplinu pokrivača,dok zvuci "Mesečeve sonate" ispinjavaju prostor unutar samotnih zidova.
Sećanjem pokušavamo da obojimo svakodnevnicu monotonog življenja,da damo smisao našem postojanju..

Zahvaljujem,Aribi...tvoje blogove čitam sa zadovoljstvom.
 

Back
Top