jesenji dani
udaljavas se... sve mi je vise hladno... osecam stomakom svaku tvoju poruku u kojoj se povuces... Kliše priče tipa "zaslužujem bolje..." me bacaju u bedak... Želim samo tebe... Osećam jesen kako prelazi preko grana masline... Zeleni listovi koji se suše, skupljaju, uvijaju i padaju na zemlju... Venem, a svuda oko mene neizmerna raskoš prirode, mirisa, ljudi, proleće. Ništa me ne dodiruje. Tužan unutrašnji osećaj koji se produbljuje sa povećanjem daljine od tebe... samo praznina, samo jesen koja se uvlači sve više u srce. Skroz sam inficiran tobom, osećam te i srcem, i stomakom, i plućima, i sitnim dlakama na podlaktici koje se naježe svaki put kad se uzbudim...