Guma vs. romantika

Zaista je želela da ovo ne bude još jedna ista trivijalna priča. Ali...

Upoznali su se, prošetali tako par puta.
On joj dao par komplimenata, ona njemu par kezova.
Dogovorili su se da izađu opet.
Sve je indiciralo da će se zbiti zanimljive stvari među njima. Ona je bila prosto očarana njegovim zrelim šarmom, intelektom i rečitošću. ,,To je čovek za mene'', kazala je.
I mogla je da odahne, jer je konačno našla ono što je oduvek tražila.
Sve više vremena su provodili zajedno: išli su na duge izlete u prirodu, odlazili na koncerte i u pozorište...
Jednom su se dogovorili da autom stignju do obližnjeg izletišta.
On, kao i svaki džentlmen, trudio se da i dalje održi tu svoju notu.Pričao je sve vreme i hvalio ju je.
A ona je cvetala... Kao i svaka žena.
A onda, odjednom.... Čulo se jedno pfffffffff.
Pukla mu guma! U svom stilu je izašao da sredi stvar. I predomislio se.
Njegova leđa ne bi izdržala takav napor.
Onda se ona latila posla, nije bilo druge.
A on je filozofirao i hvalio njenu lakoću rada sa dizalicom i pumpom, pri tom ni ne setivši se da pomeri svoje sokratovsko dupence iz kola.
I dok je sunce sve jače peklo,a ona zapinjala, a on razglabao o starogrčkim filozofijama i sunčevim pegama, dodajući zgodnu opasku da je rad od čoveka stvorio majmuna, situacija je prekipela.
Obrisavši znojavo čelo, prvo se pitala da li je dobro čula zadnju rečenicu i uverivši se u njenu istinitost, lakim pokretom je makla dizalicu ispod auta. Sokrat je ispao iz kola i hteo to ili ne, morao je da oseti ukus prašine u ustima i da zanemari svoju kostobolju i lati se rada. I tada osetio se kao majmun iz gorepomenute sentence. Što zbog kostobolje, što zbog svoje glupave filozofije.
A ona... Pa pokupio ju je neki tip kad je stopirala do grada. Ali to je već druga priča.
 
MPMcB;bt100598:
Ha, kako je to lepa priča.
Kao u onom vicu:
idu, bolan amerikanac vrancuz i našš i ono ka’e amer..ćekaj ne merem sad da se sjetim, pa onaj vrancuz isto neššto, ja inakraju našš ispo najbolji, ja vakat mnogo smiješšno.

Drage Dame
Priča ima malo skrivenu pouku tako da sam tek iz trećeg pokušaja uspeo da je uhvatim, zapravo, nadam se da sam je uhvatio.
Pored toga što gajim blagu sumnju da se doslovno tako odigralo u stvarnosti, skoro sam siguran da, iako se mnogima od vas čini suprotno, nije moguće blagim pokretom ruke izmaći dizalicu ispod kola, čak i ako je dotična dama tog trenutka u neopevanom psihičkom stanju (od cele priče je samo to stanje istinito ?!) usled priče lika u kolima. Nadalje čak i kada bi to uradila dama bi verovatno prošla sa voma opasnim telesnim povredama, koje nosi pad kola sa dizalice, one ostale su evidentne već, pa bi priča išla drugim tokom u korist tipa sa leđima, kojeg da budemo iskreni sa takvim osobinama uopšte ne podršavam, nažalost lik je dosta realističan. I kad je već o njemu reč (saglasan sam sa svima šta o njemu mislite), skoro sam siguran da u tom momentu ne bi ispao is kola, ni glavom u prašinu, ni nikako. Trenutak potom bi verovatno, sagledavao štetu na autu koja bi bila nemala, a potom možda pomogao vašoj heroini, ako ne bi ukapirao da mi je to namerno smestila, ako bi ukapirao, to več nije za ovu priču.
Realnost ume da bude ponekad tako surova, ali verujte ne samo prema vama damama. Nije da se ja sad jadam kako eto i mi muški imamo svoje patnje naprotiv. Ovo je još uvek svet muškaraca i ako nešto ne uradimo, brzo će propasti. Na primer zašto se zajedno ne bi posvetili postizanju ne ravnopravnosti, toga jednostavno nema, nego ravoteže?
Al ga udavih, ili?
Postoji valjda pesnička tj. piščeva sloboda da piše šta 'oće. Ako mi se piše bajka, pisaću je. OK? :zper:
 
Naravno,
ali ovo je bilo jače od mene.
Izvinjavam se!!
Iritiraju me tako te slobode, koje oslobađaju žuč jer mi je tog dana stao (la) na žulj ,a da je po mom... i onda ide priča, pa kao u onom vicu...
Naravno da to pomaže, pa sam možda malo uvrnuto, pokušao da saosećam, utešim šta li, ako uopšte i ima razloga, možda sam sve ovo utripovao, ne bi bilo prvi put.
Ako sam pak malo doprineo da nastaviš da pišeš, zadovoljan sam
 
MPMcB;bt100757:
Naravno,
ali ovo je bilo jače od mene.
Izvinjavam se!!
Iritiraju me tako te slobode, koje oslobađaju žuč jer mi je tog dana stao (la) na žulj ,a da je po mom... i onda ide priča, pa kao u onom vicu...
Naravno da to pomaže, pa sam možda malo uvrnuto, pokušao da saosećam, utešim šta li, ako uopšte i ima razloga, možda sam sve ovo utripovao, ne bi bilo prvi put.
Ako sam pak malo doprineo da nastaviš da pišeš, zadovoljan sam
Negativna kritika uvek utiče bolje na mene nego pozitivna, tako da... hvala ti. :)
 

Back
Top