Za sve one koji imaju princeze...
HIMNA OČEVA ŽENSKIH BEBA
Srce mi radost ne štedi
kad trepte dugini zraci
-naprotiv,krv mi se ledi
kad prolaze dečaci..
Dečaci,kao dečaci
ne uzrujavaju mene,
al` katkad od njih muškarci
postanu - pa se žene.
Dugo se,dugo rešavaju,
al' se na kraju venčavaju,
krmci međ veknicama
-žene se sekicama!
Ah..negde,negde dečkić se igra;
maze ga,hvale jezikom brzim
i razdraganim kao čigra,
a ja počinjem da ga mrzim.
To dete za mene bezimeno
mrzim bestidno,neizmerno.
Taj mali neženja što rano leže
i ne pomišlja da se veže,
Al pre no što se kaže:šuga!
on će da ulovi ženu,iz cuga..
Kad god ugledam muško dete
koje je uspavao sunčev sjaj,
pobledim-valjda me razumete,
i upitam se: je l' to taj?
Prvo će tražiti da mu odseku
uvojke,pa da mu loptu daju,
pa će da misli na svaku seku,
i na svetinju braka,na kraju.
Manuće loptu,na dati znak,
kad samo baci oko na brak.
K`o mačor što bez miša vene,
tako se oseća on bez žene.
Oh,negde on sisa prstić,što duže,
il` mleko guta,stani-pani;
obrazi su mu svilene ruže,
zubi u desnima ututkani.
Al` kad se zubima naoruža,
i klokot mleka prestane,eto,
porašće strnjika mesto ruža -
čekajte samo još koje leto!
Čim proda nešto,napiše knjigu,
ždraknuće vešto, ne ber'te brigu!
I uz halapljivi skok divlje zveri
tražiće ruku moje kćeri..
Taj što mu pupu greju pelene,
tražiće ruku moje Helene!
Nek slatko vlaži pelene svoje -
moje su misli zlokobne boje.
Taj Leongrinov embrion,ipak,
dobiće,bogme,od mene šipak!
Jer,raspoviću tog ukakanka,
so ću da stavim umesto talka,
zapapriću mu bocu sa mlekom,
nakljukaću ga Kantom,Senekom,
biber ću da mu sipam u usta,
pesak u kašu,da bude gusta.
Kroz vatru i vodu nek` misli odu,
njegove da traže drugi smer -
nečiju drugu nek` uzme kćer !
OGDEN NEŠ
/u sjajnom prevodu Dragoslava Andrića/
Ps.Ova pesma je dugo bila "hit" u našoj porodici,dok je naša Sara bila "bebeća" princeza (posebno tatina,jasno!)..
Možda se ova Nešova pesma može najbolje razumeti tek kada budući tata dobije "svoju" princezu...mame to već znaju unapred!
Nadam se da vam je "Himna.." ulepšala dan.
HIMNA OČEVA ŽENSKIH BEBA
Srce mi radost ne štedi
kad trepte dugini zraci
-naprotiv,krv mi se ledi
kad prolaze dečaci..
Dečaci,kao dečaci
ne uzrujavaju mene,
al` katkad od njih muškarci
postanu - pa se žene.
Dugo se,dugo rešavaju,
al' se na kraju venčavaju,
krmci međ veknicama
-žene se sekicama!
Ah..negde,negde dečkić se igra;
maze ga,hvale jezikom brzim
i razdraganim kao čigra,
a ja počinjem da ga mrzim.
To dete za mene bezimeno
mrzim bestidno,neizmerno.
Taj mali neženja što rano leže
i ne pomišlja da se veže,
Al pre no što se kaže:šuga!
on će da ulovi ženu,iz cuga..
Kad god ugledam muško dete
koje je uspavao sunčev sjaj,
pobledim-valjda me razumete,
i upitam se: je l' to taj?
Prvo će tražiti da mu odseku
uvojke,pa da mu loptu daju,
pa će da misli na svaku seku,
i na svetinju braka,na kraju.
Manuće loptu,na dati znak,
kad samo baci oko na brak.
K`o mačor što bez miša vene,
tako se oseća on bez žene.
Oh,negde on sisa prstić,što duže,
il` mleko guta,stani-pani;
obrazi su mu svilene ruže,
zubi u desnima ututkani.
Al` kad se zubima naoruža,
i klokot mleka prestane,eto,
porašće strnjika mesto ruža -
čekajte samo još koje leto!
Čim proda nešto,napiše knjigu,
ždraknuće vešto, ne ber'te brigu!
I uz halapljivi skok divlje zveri
tražiće ruku moje kćeri..
Taj što mu pupu greju pelene,
tražiće ruku moje Helene!
Nek slatko vlaži pelene svoje -
moje su misli zlokobne boje.
Taj Leongrinov embrion,ipak,
dobiće,bogme,od mene šipak!
Jer,raspoviću tog ukakanka,
so ću da stavim umesto talka,
zapapriću mu bocu sa mlekom,
nakljukaću ga Kantom,Senekom,
biber ću da mu sipam u usta,
pesak u kašu,da bude gusta.
Kroz vatru i vodu nek` misli odu,
njegove da traže drugi smer -
nečiju drugu nek` uzme kćer !
OGDEN NEŠ
/u sjajnom prevodu Dragoslava Andrića/
Ps.Ova pesma je dugo bila "hit" u našoj porodici,dok je naša Sara bila "bebeća" princeza (posebno tatina,jasno!)..
Možda se ova Nešova pesma može najbolje razumeti tek kada budući tata dobije "svoju" princezu...mame to već znaju unapred!
Nadam se da vam je "Himna.." ulepšala dan.