Duga
Dok pripaljuje po ko zna koju cigaretu danas i ispija vec ledenu kafu,misli joj nenadano lete u proslost Ni svjesna nije da razmislja o onome sto joj nanosi bol i vraca najteze trenutke njenog zivota....o ljubavi prosloj,ali ne i zaboravljenoj
Tek kad se uzdah iz grudi otme,tad uhvati sebe kako misli na njega,na sve ono sto su mogli,ali nisu...
Da su se samo malo potrudili,i da su ....
Gasi cigaretu,ispija zadnji gutljaj kafe i naglo ustaje,kao da zeli pobjeci od misli koje su vec uveliko rasirile svoje pipke i vratile joj bolna sjecanja
Nije ona zeljela kraj,ali nije mogla ni zivjeti sa njim,a bez njegove ljubavi...
Bila je naivna i mlada,mislila je da je njena ljubav dovoljna da bude srecna i da srecu pruzi...da usreci i njega...ali nije bilo tako Tesko se pomirila s tim da on nju ne voli,da je nikad nije ni volio Sve njezne rijeci,sve ruze na jastuku,svi poljupci,sve strastvene noci i romanticna jutra,bili su zamka u koju je lakomo upala,kao grlica...bespomocna i sama
Ni slutila nije da je samo jedna u nizu,jednog muskarca prepredenog,dvolicnog,manipulativnog...kao sto uglavnom vecina muskaraca i jeste
Suze su vec orosile njene mlade,rumene obraze,kad se bacila na krevet,stisnula jastuk jako na grudi,bojeci se da ce srce da joj iskoci iz grudi
Zasto sjecanja naviru...zasto... Zasto ne moze da sve izbrise iz svoje glave i iz svog srca...zasto ne postoji brisac sjecanja...Zasto to vec neko nije izmislio do sada?
Jecala je na krevetu,u svojoj sobi,jedna tuzna djevojka kose boje meda i ociju crnih kao dva ugarka....plakala je zaleci sama sebe,zaleci jednu ljubav,koju vise dotaci nije mogla...odletjela je vec odavno..ko zna gdje
Ustala je,prosetala po sobi kao da nesto trazi,ni sama nije znala kako da ugasi tugu koja ju je svu obuzela
Pogledala je kroz prozor ...
....i odjednom, garave oci zasjale su divnim sjajem,na lice se navukao neki blazen,lijep,divan osmjeh....ugledala je na nebu...dugu...predivan dar prirode
Gledala je nepomicno u nebo,u prekrasne dugine boje
Kao opcinjena stajala je ociju uprtih ka nebu i upijala ljepotu ocima Kao da je duga bila bas tu iznad njenog prozora,samo da vrati osmjeh na tuzno lice djevojke kose boje meda....
Gledale su crne oci,sve dok duga nije lagano nestala u oblacima
Nasmjesila se blago,sjela ispred svog racunara i vratila u svjet maste,svojim virtuelnim prijateljima i svom nacinu bjezanja od stvarnosti....
Mozda je neko tuzan kao i ona,mislila je...mozda nekog utjesiti treba,razveseliti...razmisljala je dok je na profile svojih prijatelja ostavljala prelijepe slicice iz kojih se ni naslutiti nije mogla bura u dusi njenoj....
Dok pripaljuje po ko zna koju cigaretu danas i ispija vec ledenu kafu,misli joj nenadano lete u proslost Ni svjesna nije da razmislja o onome sto joj nanosi bol i vraca najteze trenutke njenog zivota....o ljubavi prosloj,ali ne i zaboravljenoj
Tek kad se uzdah iz grudi otme,tad uhvati sebe kako misli na njega,na sve ono sto su mogli,ali nisu...
Da su se samo malo potrudili,i da su ....
Gasi cigaretu,ispija zadnji gutljaj kafe i naglo ustaje,kao da zeli pobjeci od misli koje su vec uveliko rasirile svoje pipke i vratile joj bolna sjecanja
Nije ona zeljela kraj,ali nije mogla ni zivjeti sa njim,a bez njegove ljubavi...
Bila je naivna i mlada,mislila je da je njena ljubav dovoljna da bude srecna i da srecu pruzi...da usreci i njega...ali nije bilo tako Tesko se pomirila s tim da on nju ne voli,da je nikad nije ni volio Sve njezne rijeci,sve ruze na jastuku,svi poljupci,sve strastvene noci i romanticna jutra,bili su zamka u koju je lakomo upala,kao grlica...bespomocna i sama
Ni slutila nije da je samo jedna u nizu,jednog muskarca prepredenog,dvolicnog,manipulativnog...kao sto uglavnom vecina muskaraca i jeste
Suze su vec orosile njene mlade,rumene obraze,kad se bacila na krevet,stisnula jastuk jako na grudi,bojeci se da ce srce da joj iskoci iz grudi
Zasto sjecanja naviru...zasto... Zasto ne moze da sve izbrise iz svoje glave i iz svog srca...zasto ne postoji brisac sjecanja...Zasto to vec neko nije izmislio do sada?
Jecala je na krevetu,u svojoj sobi,jedna tuzna djevojka kose boje meda i ociju crnih kao dva ugarka....plakala je zaleci sama sebe,zaleci jednu ljubav,koju vise dotaci nije mogla...odletjela je vec odavno..ko zna gdje
Ustala je,prosetala po sobi kao da nesto trazi,ni sama nije znala kako da ugasi tugu koja ju je svu obuzela
Pogledala je kroz prozor ...
....i odjednom, garave oci zasjale su divnim sjajem,na lice se navukao neki blazen,lijep,divan osmjeh....ugledala je na nebu...dugu...predivan dar prirode
Gledala je nepomicno u nebo,u prekrasne dugine boje
Kao opcinjena stajala je ociju uprtih ka nebu i upijala ljepotu ocima Kao da je duga bila bas tu iznad njenog prozora,samo da vrati osmjeh na tuzno lice djevojke kose boje meda....
Gledale su crne oci,sve dok duga nije lagano nestala u oblacima
Nasmjesila se blago,sjela ispred svog racunara i vratila u svjet maste,svojim virtuelnim prijateljima i svom nacinu bjezanja od stvarnosti....
Mozda je neko tuzan kao i ona,mislila je...mozda nekog utjesiti treba,razveseliti...razmisljala je dok je na profile svojih prijatelja ostavljala prelijepe slicice iz kojih se ni naslutiti nije mogla bura u dusi njenoj....
