Najobičnije jutro

Od malena sam volela jutro.
Kao najčarobniji deo dana.
Kao rađanje sunca.
Kao delo savršenog kreatora.

I dok su moji školski drugovi i drugarice odlazili kućama, vraćajući se iz noćnog provoda i propuštajući ono najdragocenije, ja sam ostajala budna, udišući njegov miris sve više i više šireći nozdrve, ne bih li i poslednji njegov dah uhvatila.

Kao petogodišnjakinja, bojala sam se čudnih stvari: aviona, leptira,komšinice, meseca... I kad bi on svojim velikim očima i širokim ustima zurio u mene nepomičnu, ja sam se zbijala uz baku pitajući se zašto me to okruglo stvorenje toliko mrzi i keseri mi se u lice pokazujući mi krnjatke od zuba.
Jednom sam krenula preko brda da ga udarim.
Nisam mogla. Kad god bih se približila tom šeretu, izmakao bi mi za šumu ili livadu i ja sam tako ostala kratkih rukava. I kao pravu gubitnik, počela sam da plačem.
A onda je došlo jutro. Moj spasilac! Eto ti ga, na, meseče!

I dan danas se setim toga. I udahnem duboko tu divnu mešavinu mirisa i boja. Miriše na sveže pečen hleb, na poljsko cveće, na šumu, na kosu moje majke, na osmeh prve ljubavi, na život nov... Jutro. :heart:
 
Jane, oduševila si me, ne samo ovim postom nego za sve imam reči hvale.
Mnogo mi se sviđa tvoj intelekt i želim ti da nikada ne prestaneš sa pisanjem.
Ne znam šta studiraš, ali obavezno piši što više.
Puno te pozdravljam i upućujem zahtev za prijateljstvo.
 
NeshaDeBeli;bt96692:
Jane, oduševila si me, ne samo ovim postom nego za sve imam reči hvale.
Mnogo mi se sviđa tvoj intelekt i želim ti da nikada ne prestaneš sa pisanjem.
Ne znam šta studiraš, ali obavezno piši što više.
Puno te pozdravljam i upućujem zahtev za prijateljstvo.
O, Nešo, prijatelju moj! Hvala, ali više volim da me kude, tad dobijam maxi inspiraciju.
:cvet:
 

Back
Top