Poslednji pozdrav

Vreme je tvoje isteklo.
Kap proslosti stavio si u mrtvacki kovceg,
i dodao na nju sadasnjosti deo koji jos
samo par minuta traje.
Buducnost ne mozes, jer ona za tebe ne postoji.
Nisi se plasio osecaja koji dolazi.
Nisi brinuo sto ces gledati tamu,
i slusati zvuk padanja zemlje,
ili plac koje ptice, ili psa, macke iz naseg dvorista.
Nisi se plasio da ce to biti kraj bez nas
koje si voleo,
niti da mi necemo biti uz tebe
kada odlucis da stanes.
Sada, neko ce tu uvek svracati,
ali ne da ti ublazi samrtnu samocu.
Cvece... Voleo si cvece.
Da ga zasadimo, pa ce s godinama
koren bivati sve jaci i jaci,
mozda dovoljno jak da prodre kroz kovceg
i dotakne ti srce.
Osetio bi povezanost sa svakim bicem
koje se bude priblizilo pupoljku,
pomirisalo ga.
A kada dodje zima,
duboki sneg ce pasti i pokriti tvoje cvece.
Ali tebi nece biti hladno.
Jer ta tvoja zima, koju ces docekivati
i ispracati,
ne moze biti hladnija i strasnija od
ove gore, medju ljudima,
bez tebe.
 

Back
Top