Odlazis, a znam da me volis.
Odlazis. Ja placem,
i ove teske trenutke sadasnjosti
u tuznu proslost pretacem.
Nista od ovog nisam zapisala,
ni dnevnik nista nece znati.
Jer ne zelim da onaj ko to cita,
bas kao i mi sada, pati.
Za tren si postao princ mojih bajki,
i do juce smo zajedno pevali u glas.
A sada ostaje samo zelja nasih majki
da se ponovo vide, i sastave nas.
Te tvoje male detinje oci
iz kojih suza nije potekla...
Ne shvatas, jer si jos mali,
a majka ti nista nije rekla.
Odlazis, zaboravices brzo nasu igru,
sav nas smeh i duge price.
Sigurno cemo oboje sretati decu,
sto meni na tebe, a tebi na mene lice.
Bice to bolno potsecanje
na udaljenost sto je za sve kriva.
Proklinjacu rastanak ovaj,
jer dusa mi postade hladna i siva.
Da li ces ikada vise doci,
da li cu ti nedostajati kao ti meni?
Ili cu u tvojoj dusi i srcu
pronaci utociste u uspomeni.
Tracak nade jos gajim,
da ti, kad porastes, krv tvojih vena,
u nekom bar nebitnom trenutku
postane podsetnik mog imena.
U ocima krijem tvoj osmeh,
prince moj mali daleki.
U njemu tvoj je sicusan pogled,
i tvoje ruke dodir meki.
Za kratko vreme postao si deo
svih mojih snova...
koji ne shvata zasto sad placem,
i zasto ove teske trenutke sadasnjosti
u tuznu proslost pretacem.
Posvecena bratu
Odlazis. Ja placem,
i ove teske trenutke sadasnjosti
u tuznu proslost pretacem.
Nista od ovog nisam zapisala,
ni dnevnik nista nece znati.
Jer ne zelim da onaj ko to cita,
bas kao i mi sada, pati.
Za tren si postao princ mojih bajki,
i do juce smo zajedno pevali u glas.
A sada ostaje samo zelja nasih majki
da se ponovo vide, i sastave nas.
Te tvoje male detinje oci
iz kojih suza nije potekla...
Ne shvatas, jer si jos mali,
a majka ti nista nije rekla.
Odlazis, zaboravices brzo nasu igru,
sav nas smeh i duge price.
Sigurno cemo oboje sretati decu,
sto meni na tebe, a tebi na mene lice.
Bice to bolno potsecanje
na udaljenost sto je za sve kriva.
Proklinjacu rastanak ovaj,
jer dusa mi postade hladna i siva.
Da li ces ikada vise doci,
da li cu ti nedostajati kao ti meni?
Ili cu u tvojoj dusi i srcu
pronaci utociste u uspomeni.
Tracak nade jos gajim,
da ti, kad porastes, krv tvojih vena,
u nekom bar nebitnom trenutku
postane podsetnik mog imena.
U ocima krijem tvoj osmeh,
prince moj mali daleki.
U njemu tvoj je sicusan pogled,
i tvoje ruke dodir meki.
Za kratko vreme postao si deo
svih mojih snova...
koji ne shvata zasto sad placem,
i zasto ove teske trenutke sadasnjosti
u tuznu proslost pretacem.
Posvecena bratu