Iskustvo nam savetuje da se treba bojati,da treba biti oprezan,da ne treba verovati.
Iskustvo nas uči da ne grešimo,da ne ponavljamo ono gde su drugi već stradali.
Svetu,međutim,ne mogu pomoći oni koji su načisto sa životom.
Svetu ne trebaju oni koji su ostali bez zabluda i snova.
Oni kojima je sve jasno,očigledno,poznato i verovatno.
Svetu pomažu mladi i neiskusni,oni koji ne veruju ni u čije iskustvo.
Oni koji ne priznaju argumente.
Oni koji ne veruju da se istorija ponavlja.
Oni koji se ne plaše da pogreše.
Oni koji su gluvi za činjenice,slepi za očigledne stvari, puni iluzija,zabluda,snova,ideala,spremni za najveće podvige i žrtve.
Beznadežan slučaj ne može biti heroj.
Čovek bez nade i nije pravi čovek.
On je kompromitovao sve ideale i ciljeve.
Da su na svetu samo takvi, život bi se zaustavio.
Spas čovečanstva je u tome što se ljudi raduju bez iskustva i što u iskustvo ne veruju.
Verovati u iskustvo znači biti očajnik bez ijednog razloga za život.
Životu su potrebni oni koji bi poludeli kada bi sve znali.
Oni koji bi se poubijali kada bi svega bili svesni.
Niko nikome nije ništa dokazao.
Svako mora da pređe svoj put i potroši svoju meru iluzija.
Niko ne nastavlja ničiju nesreću.
Svako živi svoj život.
Ničija starost nije nečija mladost.
Ničije iskustvo nije nečiji zakon...
/odlomak/
Matija Bećković "O međuvremenu"
~~~~~~~~~~~~~
Iskustvo cesto zna da bude neprakticno,da koci sopstveni razvoj i da deformise nas pogled
na svet u kojem smo se,ne svojom voljom,zatekli.
Deca ne poseduju saznanje iskustva.
Zato i jeste privilegija,blagosloveni Bozji dar,kad neko moze da sacuva ono "dete u sebi".
Ljubav onda postaje lajtmotiv smisla zivota.
Zivljenje tek tada ima razlog svog postojanja.
Matija je to izrekao na cudesan nacin,svojim neponovljivim mislima...
Iskustvo nas uči da ne grešimo,da ne ponavljamo ono gde su drugi već stradali.
Svetu,međutim,ne mogu pomoći oni koji su načisto sa životom.
Svetu ne trebaju oni koji su ostali bez zabluda i snova.
Oni kojima je sve jasno,očigledno,poznato i verovatno.
Svetu pomažu mladi i neiskusni,oni koji ne veruju ni u čije iskustvo.
Oni koji ne priznaju argumente.
Oni koji ne veruju da se istorija ponavlja.
Oni koji se ne plaše da pogreše.
Oni koji su gluvi za činjenice,slepi za očigledne stvari, puni iluzija,zabluda,snova,ideala,spremni za najveće podvige i žrtve.
Beznadežan slučaj ne može biti heroj.
Čovek bez nade i nije pravi čovek.
On je kompromitovao sve ideale i ciljeve.
Da su na svetu samo takvi, život bi se zaustavio.
Spas čovečanstva je u tome što se ljudi raduju bez iskustva i što u iskustvo ne veruju.
Verovati u iskustvo znači biti očajnik bez ijednog razloga za život.
Životu su potrebni oni koji bi poludeli kada bi sve znali.
Oni koji bi se poubijali kada bi svega bili svesni.
Niko nikome nije ništa dokazao.
Svako mora da pređe svoj put i potroši svoju meru iluzija.
Niko ne nastavlja ničiju nesreću.
Svako živi svoj život.
Ničija starost nije nečija mladost.
Ničije iskustvo nije nečiji zakon...
/odlomak/
Matija Bećković "O međuvremenu"
~~~~~~~~~~~~~
Iskustvo cesto zna da bude neprakticno,da koci sopstveni razvoj i da deformise nas pogled
na svet u kojem smo se,ne svojom voljom,zatekli.
Deca ne poseduju saznanje iskustva.
Zato i jeste privilegija,blagosloveni Bozji dar,kad neko moze da sacuva ono "dete u sebi".
Ljubav onda postaje lajtmotiv smisla zivota.
Zivljenje tek tada ima razlog svog postojanja.
Matija je to izrekao na cudesan nacin,svojim neponovljivim mislima...