Zaledjeni grad - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

King of sorrow

Zaledjeni grad

Oceni ovaj blog
Zasto bi mene neko zelio da ubije? Pa mozda zato sto sam slucajno upala u krug ljudi koji su bili na meti.
Jedva sam uspjela da pobjegnem iz taksija prije explozije i utrcala u neku cudnu kucu sa laznim vratima. Kako su siromasni i jadni bili vlasnici. Ali, pokazali su mi put do glavne ulice. Daleko je. Put je uzasno nepristupacan. U trenutku se okrenem oko sebe i vidim da imam izlaz na ulicu odmah iznad kuce! Sjajno!
Utrcala sam u dvoriste nekog fakulteta ili skole, makar tako je meni zgrada izgledala. I sjetih se. Tu sam vec bila.
Na tremu je stajao on. Kako je divan. Ima tako blazeno, produhovljeno lice, plave oci, fenomenalnu kozu. Cim sam ga vidjela, smirila sam se. Kao da se nista do tada nije desavalo. Tako sam bila zaljubljena!
Krenuli smo po dvoristu. Noc je bila, a svjetllost siva, iako su svjetiljke osvjetljavale kompletno dvoriste. Srebrno-siva. Hladno je odjednom, uzasno hladno, ali prelijepo. Kao da se srebrnkasti odsjaj stvarao od snijega koji do tada nisam vidjela. Zacudila sam se nagloj promjeni temperature, ali on je krenuo da me poljubi i vise nisam razmisljala.
Najezila sam se od dodira njegove koze. Kako je ledeno hladna bila! Kao metal! Poljubila sam ga u obraz i vidjela da koza reaguje cudno na moj dah! Uzeo me je za ruku i nasmijao se toploti koja gotovo da mu je topila kozu.
A onda mi je , opet onako blago i tiho, zaljubljeno, rekao da ne zurim jer ovdje vremena nema. Zaledjeno je. Sta god da uradim, vrati se. Stoji.
Onda me je odveo u neki podrum pun narkomana, buba, mracan i prljav. I nestao...
Izasla sam. Ne znam kad i kako. Sama.

Sanjala sam ga sigurno i ranije. Otkud bi mi inace bilo njegovo lice tako poznato, kao i taj pojam vremena!

Sjetih se neke davno citane price kako svako kreira svoj raj.

A evo zasto ga se sjetih posle mjesec dana.

Sujeverje nastaje iz neznanja i straha. Nisam sujeverna, valjda. Ali,prije nekoliko veceri mi je sova uletjela u stan i uzasno sam se uplasila. Cak me je u jednom trenutku, izmedju izbezumljenih pokusaja da izadje, gledala!

Umrla je u 26. godini, posle borbe sa rakom mozga. Slikala se za casopis, celava i tako vedra. Vjerovala je u pobjedu i do zadnjeg dana ponavljala da se ni sa kim ne bi mijenjala i da je svaki dan zivota jako vrijedan. Kad je taman pomislila da je pobijedila, bolest se vratila i odnijela lijepu hrvastku voditeljku.

Nisam mogla da ne uocim tekst uz koji je isla fotografija. I od tada se ne smijem pogledati u ogledalo.
Vidim nju.

Znam da ona nije ja, da bolest nije ista, ali strah je zajednicki. I borba. I snaga. I nada. Ne moze da ne pogodi u srz!

Prolazi me vec, zajedno sa tegobama najgore podnesene terapije i uzasno iscrpljujuceg kaslja, ali kao da sam drugacija.

Mislim da se ljudi ne plase smrti. Pogresna sintagma, sigurna sam! Zasto bi nekoga bilo strah necega o cemu nista nece znati?

Ne bih se plasila! Zalila bih! Toliko toga ostane nedovrseno, nikad dozivljeno, nedovoljno prozivljeno. Milion sitnica, divni svijet, divni ljudi, zivot koji svakodnevno tracimo, tako uzasno nesvjesni.

Pošalji "Zaledjeni grad" na Facebook Pošalji "Zaledjeni grad" na Google Pošalji "Zaledjeni grad" na My Yahoo! Pošalji "Zaledjeni grad" na Live Pošalji "Zaledjeni grad" na MySpace Pošalji "Zaledjeni grad" na Twitter Pošalji "Zaledjeni grad" na Digg Pošalji "Zaledjeni grad" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. LJILJA MMM (avatar)
    Sve si rekla u poslednjoj rečenici......obrati pažnju da primetiš ....ali ne zato što ti je vreme kratko usled ove bolesti......ma, ne.....od toga nećeš skončati....već zato što imaš još mnoooogo,mnoooogo vremena ispred sebe. E, to vreme, buduće....vreme do tvoje duboke starosti ćeš provesti videći lepotu jer si sad naučila da vidiš. Zamisli......toliko vremena u sopstvenom raju....neki koji nisu imali sreću da nauče tek počinju sa učenjem u kasnijem životnom dobu, a ti već znaš da odmoriš, da vratiš snagu i osmeh, da umiriš nemire svoje uz malene stvari koje tebi znače....i tačno je da svi kreiramo svoj raj...ili pakao.
    Kako ti meni reče sinoć......ti baš znaš da uživaš
  2. apartmani de lux (avatar)
    prelijepo ljiljo,sta reci...
  3. Say it right (avatar)
    Mislim da je gospa Ljilja sve lepo rekla
    Drzi se Felikitas