VODONOŠA

Jedan nosač vode u Kini imao je dvije velike glinene posude za vodu. Obje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima, svaku na po jednoj strani. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila čitava. Iz oštećene posude voda je curila cijelim putem prema kući. Nosač je donosio kući samo polovinu vode u posudi.
Za svo to vrijeme čitava posuda je bila ponosna na svoj rad, jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, dok se je oštećena posuda zbog toga sramila.
Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: “Stidim se, jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela. Ja nisam dostojna tebe.”
Nosač joj odgovori: “Nemaš razloga da se stidiš. Pa zar nisi primijetila da cvijeće raste samo na tvojoj strani, ali ne i na strani na kojoj nosim čitavu posudu?! E to je zato što sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cvijeće na tvojoj strani puta.
Svaki si dan TI to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to čudesno cvijeće koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cvijeće ne bi radovalo iz dana u dan.”

/preuzeto sa interneta/

***

Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše.
Džordž Bernard Šo

Cvije%C4%87e-pored-puta.jpg
 
Divna prica sa sjajnom porukom..
Stara kineska civilizacija je svoj duh najeksplicitnije ovekovecila upravo u ovakvim biserima - mudrim,vanvremenskim zen-pricama..

Uzivam u tvom izboru postova,Plavi...
 

Back
Top