Rabin Harold Kušner gledao je djecu koja su na obali mora zidala kulu od pijeska. Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili mnogo vremena i strpljenja, došao je talas i sravnao kulu sa zemljom.
Rabin je očekivao suze i bijes.
Djeca su sjela, uzela se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.
Rekao je:
“Spoznao sam da su me djeca naučila veoma važnu životnu lekciju:
sve stvari u našem životu koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će talas i odnijeti sve ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će imati s kim da se drže za ruke.”
/preuzeto sa interneta/
Rabin je očekivao suze i bijes.
Djeca su sjela, uzela se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.
Rekao je:
“Spoznao sam da su me djeca naučila veoma važnu životnu lekciju:
sve stvari u našem životu koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će talas i odnijeti sve ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će imati s kim da se drže za ruke.”
/preuzeto sa interneta/
