PSIHIČKA REUMA

Čovjek nema volju, pa samim tim, nema šta ni da ojača. Ono što ljudi zovu voljom je nešto malo jača želja, ne i volja. Isuviše smo podijeljeni iznutra da bi rad na volji urodio plodom. Ljudi, recimo, vježbaju koncentraciju, upinju se iz sve snage, i malo ko primijeti da im je moć usredsređivanja vremenom sve lošija.

Slaba koncentracija uzrokovana je unutrašnjom tenzijom, a sama koncentracija je nova vrsta tenzije. Ako napetost “oslobađamo” napetošću, rezultat je psihička reuma: potpuna zakočenost praktikanta. Takav rad je uništavanje volje. Zbog toga rad na sebi uvijek počinje od svjesnosti.

Svjesnost je ono što nam omogućava da se objektivno posmatramo pri svakodnevnim (ili bilo kojim drugim) aktivnostima. Ako nam je svjesnost dovoljno jaka, u stanju smo da precizno sagledamo sopstvene mogućnosti. Kakvi su nam planovi? Veličanstveni. A mogućnosti? Smiješno male. No bilo kako bilo, to je sve što za sada posjedujemo. Da se energija ne bi uludo rasipala, mudro je planove prilagoditi mogućnostima, jer to je jedini način da se mogućnosti povećaju.

Da bi ono što je moguće postalo ono što je stvarno, ne smijemo da imamo nestvarne predstave o svojim mogućnostima.

/preuzeto sa interneta/

agonija.jpg
 

Back
Top