OSTANI LUCKAST! 1/2 - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Re:evolucija

OSTANI LUCKAST! 1/2

Oceni ovaj blog
[I]Svečani govor Stiva Džobsa diplomcima Univerziteta Stanford.[/I]

Hvala vam!
Osjećam se počastvovano što sam večeras prisutan na ceremoniji dodjele diploma na jednom od najvećih univerziteta u svijetu. Istini za volju, nisam nikad diplomirao na koledžu i ovo je najdalja tačka do koje sam ikada dospio kada je u pitanju diplomiranje na fakultetu.

Danas vam želim ispričati tri priče iz svoga života. To je sve. Nije neka velika stvar. Samo tri priče. Prva priča je o povezivanju tačaka.

Odustao sam od studiranja na Reed Koledžu nakon šest mjeseci studiranja, poslije čega sam studirao vanredno sljedećih 18 mjeseci prije nego što sam i zaista odustao. I, zašto sam zapravo napustio studije? Sve je to počelo prije nego sam se rodio. Moja biološka majka je bila mlada, neudata maturantkinja, i kao takva odlučila je da me da na usvajanje. Osjećala je veliku potrebu i želju da me usvoje diplomci sa koledža, tako da je sve već bilo pripremljeno za usvajanje od strane advokata i njegove supruge, izuzev toga što su praktično na dan mog „izbačaja” u posljednjem momentu odlučili da zapravo žele djevojčicu. Tako da su moji roditelji, koji su bili na listi čekanja, dobili poziv u sred noći sa pitanjem: „Imamo neočekivano rođenu mušku bebu, da li biste je željeli?” Rekli su: “Zašto da ne?” Moja biološka majka kasnije je otkrila kako majka koja me je usvojila zapravo nije nikada ni diplomirala na koledžu, a moj otac nije uspio završiti niti srednju školu. Odbila je potpisati papire za usvajanje. Popustila je tek nakon nekoliko mjeseci kada su moji roditelji obećali da će mi obezbjediti studiranje na koledžu.
To je bio početak mog života. I 17 godina kasnije, išao sam na koledž, ali sam naivno odabrao koledž koji je bio skup baš kao i Stanford, tako da je sva ušteđevina mojih roditelja koji su pripadali radničkoj klasi potrošena na fakultetsko obrazovanje.

Nakon šest mjeseci, nisam vidio nikakvu vrijednost u tome. Tako da sam odlučio da odustanem, sa uvjerenjem da će sve izaći na dobro.Bilo je poprilično strašno u početku, ali gledajući unazad, bila je to jedna od najboljih odluka koje sam ikada napravio. U momentu kada sam odustao, nisam više morao prisustvovati obaveznim časovima koji me nisu interesovali, pa sam počeo uzimati one časove koji su mi se činili daleko interesantnijim.
Nije baš sve bilo tako bajkovito. Nisam imao svoju sobu u kojoj bih mogao prespavati, tako da sam spavao u sobama svojih prijatelja. Uvijek sam vraćao flaše od Koka-Kole za koje sam dobivao pet centi da bih mogao kupiti hranu s tim novcem, pa sam nedjeljom svake večeri pješačio sedam milja da bih barem jednom sedmično dobio dobar obrok u hramu Hare Krišna. Jako sam to volio! I mnoge druge stvari u koje sam se upustio slijedeći svoju radoznalost i intuiciju, kasnije su se ispostavile kao neprocjenjive. Da vam dam samo jedan primjer:
Rid koledž je u to vrijeme nudio vjerovatno najbolje kurseve kaligrafije u državi. Na svakom posteru kampusa, svakoj etiketi na svakom izlogu vidjela se prekrasna ručna kaligrafija. Pošto sam odustao od redovnog studiranja na fakultetu i nisam imao obavezu prisustvovanja normalnim časovima, odlučio sam da počnem sa časovima kaligrafije kako bih naučio tu vještinu. Učio sam o Serif i Sans – serif pismima i oblicima slova, o varijetetu i veličini prostora između različitih kombinacija slova, o tome šta je to što štampariju čini velikom. Bilo je to prekrasno, istorijski i umjetnički suptilno u smislu da nauka kao takva sama po sebi nije u mogućnosti sagledati nešto tako, smatrao sam tu stvar fascinantnom.
Ništa od ovoga, ama baš ni po kojoj logici nije moglo biti od nekakve praktične koristi u mom budućem životu. Ali deset godina poslije, kada smo dizajnirali prvi ‘Macintosh’ kompjuter, sve mi se zapravo vratilo nazad, što smo iskoristili u dizajniranju Mac-a. To je bio prvi kompjuter koji je imao prekrasnu tipografiju. Da nisam nikada išao na taj jedan jedini kurs na koledžu, Mac ne bi nikada imao mnogostruke oblike slova ili proporcionalno odvojene fontove, i kako je ‘Widows’ zapravo samo kopirao ‘Macintosh’, vrlo je vjerovatno da nijedan PC ne bi nikada imao fontove.
Da nisam nikada odustao od obaveznih časova, ne bih nikada upisao časove kaligrafije i PC-jevi vjerovatno ne bi nikada imali tako lijepu štamparsku lepezu kao što je imaju.
Naravno, bilo je nemoguće povezivati te dodirne tačke kada sam bio na koledžu, ali je bilo veoma, veoma jasno vidjeti tu vezu 10 godina kasnije. I naravno, ne možete spojiti tačke gledajući život unaprijed. Morate vjerovati u nešto, vašu sudbinu, život, karmu, bilo šta – zato što vjerovanje da će te tačke dovesti do povezivanja vaše životne staze, daje vam samopouzdanje da slijedite svoje srce, čak i kada vas vodi u dobro istrošenu putanju, i tada nastaje određena razlika.

Moja druga priča je o ljubavi i gubitku. Bio sam srećna osoba. Otkrio sam veoma rano u svom životu što je to što volim raditi. Voz (Woz – Stiv Vozniak, suosnivač kompanije ‘Apple’) i ja smo pokrenuli ‘Apple’ u garaži mojih roditelja kada sam ja imao dvadeset godina. Radili smo naporno i teško, a nakon deset godina ‘Apple’ je narastao sa nas dvojice iz garaže na dvije milijarde vrijednu kompaniju sa preko 4000 zaposlenika. Taman što smo izdali našu najnoviju kreaciju – ‘Mecintosh’ – nakon godinu dana, u trenutku kada sam napunio tridesetu, otpušten sam.

Kako možete biti otpušteni iz kompanije koju ste osnovali vlastitim rukama, pitate se? Pa, tokom sve bržeg razvoja i narastanja Apple-a, zaposlili smo nekoga za koga smo mislili da je veoma talentovan da vodi kompaniju zajedno sa mnom, i tokom prve godine, stvari su tekle u najboljem redu. Ali nakon toga, naše vizije o budućnosti počele su se razilaziti i sasvim očekivano, imali smo veliki pad. Uslijed toga, odbor koji je bio na njegovoj strani odlučio je o mom otkazu, tako da sam javno bio izbačen iz kompanije. Stvar na koju sam se fokusirao čitavog života otišla je u nepovrat, sve je bilo grozno. Stvarno nisam znao šta da radim u prvih nekoliko mjeseci. Shvatio sam da sam iznevjerio pretnodnu generaciju preduzetnika i da sam olako odustao od voditeljske palice. Sreo sam se sa Dejvidom Pakardom i Bobom Nojsom i pokušao sam se ispričati što sam zaribao tako loše. Bio sam poput velike javne sramote i čak sam pomišljao na odlazak iz “doline”. Ali nešto me je polagano počelo uzdizati prema gore. Još uvijek sam volio to što sam radio. Splet događaja u Apple-u nije mnogo promjenio stvari. Bio sam odbačen, ali sam još uvijek bio zaljubljen u to što sam radio. Tako da sam odlučio krenuti iz početka.
Nisam to vidio odmah, ali se ispostavilo da je to što sam bio otpušten iz Apple-a bila najbolja moguća stvar koja mi se ikada mogla desiti. Težina uspjeha bila je zamijenjena lakoćom novog početka. Dobio sam potrebnu slobodu da uđem u jedan od najkreativnijih perioda svoga života. Tokom sljedećih pet godina započeo sam kompaniju pod nazivom ‘NeXT’, sljedeću kompaniju pod nazivom ‘Pixar’, gdje sam upoznao nevjerovatnu ženu koja je kasnije postala moja supruga. ‘Pixar’ je imao ambicije da kreira prvi kompjuterski dizajniran animirani film pod nazivom „Toy Story”, i sada je najuspješniji animacijski studio na svijetu.
U nevjerovatnom preokretu, ‘Apple’ je kupio ‘NeXT’, tako da sam se vratio Apple-u i tehnologiji koju smo dizajnirali u NeXT-u, koja je srce Apple-ove tekuće renesanse, i uz sve to, Loren i ja imamo predivnu porodicu zajedno.

Prilično sam siguran da se ništa od ovog ne bi desilo da nisam otpušten iz Apple-a. To je bio lijek odvratnog okusa ali ga je pacijent trebao. Nekada vas život udari ciglom u glavu. Ne gubite vjeru. Uvjeren sam da je jedina stvar koja me je tjerala naprijed ta da sam volio to što sam radio. Morate pronaći ono što volite. To je istina koja vrijedi i za rad isto kao i za ljubav. Vaš rad će ispuniti veći dio vašeg života i jedini način da istinski budete zadovoljni je da radite ono za šta vjerujete da je sjajan i značajan posao, a jedini način da obavljate sjajan i značajan posao je da volite to što radite. Ako to još niste našli nastavite tražiti, ne smirujte se. Kao i sa svim pitanjima srca, znaćete kada ga nađete i kao i svaka druga sjajna veza ona postaje sve bolja i bolja kako godine protiču. Zato nastavite tražiti. Ne smirujte se.
...

Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na Facebook Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na Google Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na My Yahoo! Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na Live Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na MySpace Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na Twitter Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na Digg Pošalji "OSTANI LUCKAST! 1/2" na del.icio.us

Oznake: re:evolucija
Kategorije
Nekategorizovano

Komentari