Miris Beograda

Trst je, nekada, dok smo bili gladni svega, mirisao na zemičke sa tvrdom korom i kožne cipele, na italijansku salamu i farmerke marke ‘’svinger”,
Pariz je mirisao na kroasane i caffe au lait,
Atina na žućkastu prašinu Akropolja i ovčiji loj,
Crikvenica je mirisala na crno- bele fotografije izreckanih ivica, na more i borove iglice.
Mitrovac na Tari mirisao je na oštre noći, na razblaženi čaj od šipka koji se pije iz plastične šolje,na ”Gavrilović” paštetu…


Miris Beograda, oh, pa to može biti priča o čitavom jednom životu:

Miris bureka sa višnjama u staroj pekari iza Bajlonove pijace;

Miris vlažnih lešnika u Botaničkoj bašti i miris našeg straha dok ih krademo i bežimo preko ograde od pobesnelog čuvara;

Pomešani mirisi orahovog drveta, hortenzija, lastinih govanaca i roza sedefastog laka za nokte komšinice iz dvorišta; miris ajvara i prvih trešanja;

..škripanje najlonki na halteru naše majke dok ponosna vodi nas tri u šetnju, na baklave kod ”Medjeda” i miris njene male tvrde kožne tašne model Džeki O, i miris njenog majušnog crvenog karmina koji leži unutra i koji ona vadi drvcetom šibice .

Miris sumraka i lubenica sa prasećim repovima koje naš otac znalački kucka i osluškuje i onda prti jedan džambo primerak na svoja visoka ramena, smejući se, dok mi trčkamo za njim Drinčićevom.

Miris nedelje, sa zvucima radija koji se kroz prozore suterena u Gundulićevom vencu, šire po ulici kestenova, zajedno sa mirisima pohovanih šnicli, i pržene kafe i zvucima radio prenosa fudbalske utakmice.

I zatim, mirisi leda na klizalištu na Tašmajdanu, miris novih fotelja u Domu pionira, mirisi slave i spektakla u Takovskoj kad proviri Čkalja ili Dragan Laković iz zgrade televizije.

I miris Skadarlije, puberteta, lake nesvestice od zaljubljenosti, miris Old Spice after shave , pomešan sa mirisom gulaša od bubrega sa kajmakom u vrućoj lepinji.

Miris parfimerija Jasmin, sa svim onim lažnim biserima u izlozima, i miris otmenosti u čuvenoj obućarskoj radnji ”Kralj” u Knez Mihajlovoj ulici.

Miris preprženog ulja u Manježu, i girica u ”Poletu”.

I zatim, mirisi reke, miris dasaka na splavovima koje ljubimo mokri, dok ležimo na svim našim južnim morima ispod Čukarice;

I onda, miris tišine i svečanosti u Narodnoj biblioteci Srbije na Vračaru,
miris indeksa i beogradskih tramvaja koji se ljuljaju penjući se Beogradskom;
miris traganja za mirisima sveta na Festu u Sava centru;
miris trave na Kalemegdanu iza Vojnog muzeja pomešan sa mirisom neba u junu i prvim poljupcima.

Miris ”Jelen” graševine u Medjunarodnom pres centru i miris važnosti dok je pijemo uz zalogaje tatar bifteka – Beograd u godinama kada je mirisao na belo vino.

I, kasnije, Beograd crnih vina, vrelih strasti, začina i ljutine;

Miris pokislih kaputa na demonstracijama; i mirisi paljevine i straha, i miris bombi i bespomoćnosti.

I, zatim, svi oni užasni mirisi u redovima za vize, za banke, za kafu i benzin.

I zatim, mirisi mamurluka, ličnih i političkih, mirisi užasnih tekstova po novinama, mirisi šerpi i lonaca pomešani sa mirisima mraza i gripa.

Beograd tužnih Novih godina, i opustelih leta, bez para, sa krntijama na ulicama, ozloglašen, u cipelama od skaja.

I, onda, ponovo, miris ruža i magnolija na Neimaru.

Miris mermera i groždja, mirisi tamjana i divnih crkava, mirisi straha i nade na licima nedužnih običnih ljudi, začinjeni mirisima golih pupkova i espresa, mirisi opuštenosti i grča.

Svi oni odlasci i opijajući miris povratka.

Miris Beograda, to je priča.
A, ja?
Šta da vam kažem?
Mirišem na Beograd...



Mirjana Bobic-Mojsilovic



~~~~~~~~~~~~~~

Za lep pocetak praznicnog dana i odlazak u setnju,sa prijateljima,u neki kutak naseg Belog grada...
 
Eeeeeeeeeeeeeeee eee eeeeeeeee eee,
bilo nekada.
A sada???
............................ itd
Citiraću jednog prijatelja:
"Naj sretniji sam kada Beograđani odu kućama,
a to je praznicima. ..........."
Meni sada Bgd miriše na selo,na džunglu,na Crnogorsko primorje,na Pekinšku patku,na krajišničku pesmu,na kosovske božure,na golijsku ledenu vodu,na Zlatiborac čajnu kobaju, itd itd.
Jednom rečju na Grand produkciju.
 
mislioc;bt87409:
Eeeeeeeeeeeeeeee eee eeeeeeeee eee,
bilo nekada.
A sada???
............................ itd
Citiraću jednog prijatelja:
"Naj sretniji sam kada Beograđani odu kućama,
a to je praznicima. ..........."
Meni sada Bgd miriše na selo,na džunglu,na Crnogorsko primorje,na Pekinšku patku,na krajišničku pesmu,na kosovske božure,na golijsku ledenu vodu,na Zlatiborac čajnu kobaju, itd itd.
Jednom rečju na Grand produkciju.

ha,ha,ha...
Dopada mi se tvoj komentar,odnosno mirisi na koje ti lici nas grad.
Ziva istina..to je realnost u kojoj zivimo.
A znam da bi umeo i nesto romanticno da napises,Misaoni...mada je ovde Mirka bila dovoljno eksplicitna u tome,pa zato su ovi tvoji "mirisi" zaokruzili celinu navedenog posta.
 
Mirise na benzen iz Panceva, na nove parking zone, trzisnu inspekciju, navijace zeljne tuce, neokupane ridzovane, osnovce koji se tuku iza skole krvavih noseva, poluispravna zvona sa modernoizgradjenih crkava, cvrkut fiskalnih kasa i policijskih motorola, nocne guzve u marketima, kreditne kartice sa dvocifrenom kamatom, pijane "kul" farmere na tv-u, turbine u taksimetrima, kafane koje toce prestarelo pivo, do blata raskopan bulevar, nervozne kasirke koje bacaju kupljenu robu, vozace koji ne postuju znake, tinejdzere koji ne silaze sa fejsa, guzve u policijskim stanicama, tv duele ljudi koji samo ovde mogu biti slobodni, enormne racune za struju, komunalije, telefon, hranu, monopol mafijasa nad svim sto vredi, gluvocu za lepe vesti i iracionalnu glad za tragedijama i katastrofama, strah koji te ugurava u spid, strah ...
 
A onda mi neko drag, neko koga volim iako ne poznajem dovoljno, posalje pesmu.
Par divnih reci zahvalnosti, ljubavi, osecanja nade.
Kaze mi da postoji ljubav.
Podseti me da postoji lepota. Nada. Prijateljstvo.
Da ne treba panicno traziti izlaz.
Izlaz je tu.
U lepoti.
Tada, makar na kratko, uspevam da ne primecujem zlo i ucim da uzivam u nadi.
Uspevam da zivim. Ponovo osecam mirise.
I tada znam cemu sve ovo. Tada znam da vredi. Zbog tih trenutaka lepote vredi.
Za takav dobitak ni jedna cena nije previsoka.
 
Poslednja izmena:
hakim bej;bt87423:
Mirise na benzen iz Panceva, na nove parking zone, trzisnu inspekciju, navijace zeljne tuce, neokupane ridzovane, osnovce koji se tuku iza skole krvavih noseva, poluispravna zvona sa modernoizgradjenih crkava, cvrkut fiskalnih kasa i policijskih motorola, nocne guzve u marketima, kreditne kartice sa dvocifrenom kamatom, pijane "kul" farmere na tv-u, turbine u taksimetrima, kafane koje toce prestarelo pivo, do blata raskopan bulevar, nervozne kasirke koje bacaju kupljenu robu, vozace koji ne postuju znake, tinejdzere koji ne silaze sa fejsa, guzve u policijskim stanicama, tv duele ljudi koji samo ovde mogu biti slobodni, enormne racune za struju, komunalije, telefon, hranu, monopol mafijasa nad svim sto vredi, gluvocu za lepe vesti i iracionalnu glad za tragedijama i katastrofama, strah koji te ugurava u spid, strah ...


I ovo je stvarnost,nazalost...
Ja se branim tako sto pokusavam da je ne vidim...ne gledam politicke emisije,vesti..gledam Animal planet,Nat Geo..filmove i muziku..
Izgradila sam neki svoj paralelni svet i nije mi tako lose u njemu,Hakime Bej..
Pokusavam da svom postojanju dam neki smisao tako sto volontiram profesionalno (pomoc iz mog "zanata")u oba verska entiteta..
To mi pruza osecaj da sam nekome potrebna(osim svom detetu,jasno..ali ona je velika,samostalna pametnica,a ja imam viska vremena i pored posla koji mi nije lagan..)
It is my way...
 
hakim bej;bt87424:
A onda mi neko drag, neko koga volim iako ne poznajem dovoljno, posalje pesmu.
Par divnih reci zahvalnosti, ljubavi, osecanja nade.
Kaze mi da postoji ljubav.
Podseti me da postoji lepota. Nada. Prijateljstvo.
Da ne treba panicno traziti izlaz.
Izlaz je tu.
U lepoti.
Tada, makar na kratko, uspevam da ne primecujem zlo i ucim da uzivam u nadi.
Uspevam da zivim. Ponovo osecam mirise.
I tada znam cemu sve ovo. Tada znam da vredi. Zbog tih trenutaka lepote vredi.
Za takav dobitak ni jedna cena nije previsoka.


Divno napisano,Hakime Bej...
 

Back
Top