NJIHOVO VELICANSTVO DJECA

picture.php



Djeca su nase najvece bogatstvo i nista se sa njima porediti ne moze...pa ajde da se malo vratimo u djetinjstvo i nasmijemo,tim ljupkim,njeznim,bezbriznim,nevinim stvorenjima....

picture.php



Evo sta su djeca odgovorila na sledeca pitanja....

STA NAJVISE VOLIS DA JEDES?

-Volim sve a najvise pasulj sa dokolenicom.

-Volim i slatko od sljivovice.

-Meso od pileta sa drskicom.

-Najsladje jedem kupusa od salate.

-Sta drugo nego kuvano jaje na oko.

-Najvolim da ne jedem. A kad moram kazem da nisam gladan, da me boli srce ili uvo i da imam krajnike u stomaku.

-Volim dzigericu i druge unutrasnjice



STA SANJAS?


-Sanjam razne sanove u boji.

-Sanjam da sam Pepeljuga i da je moj princ lepsi od njenog.

-Nije lepo sanjati. To rade samo oni sto ce da idu u puno razreda i da nose kravatu, a posle ipak dodju kod tate da traze pare



STA JE DETINJSTVO?

-To je moj zivot kad sam bio mali.

-To dobijemo kad se rodimo, pa posle prodje

-Detinjstvo je kad gledas slike pozutele boje.


STA JE PUBERTET?


-Neizleciva je to bolest. I doba kad ti brkovi i nesto drugo porastu preko noci.

-Pubertet je zivot sastavljen od gluposti

-To je kad prestanes biti devojcica i slobodno mozes da se sminkas

-Kad sam sa dedom stalno pricamo o devojkama iz tog puberteta


KAKO SE PRAVE BEBE?

-One se prave od babica u porodilistu.

-Sramota me da kazem jer je to bezobrazan posao.

-Prave se nocu zato zmure kad se rode.

-To je jedan glupav posao za koji se prima deciji dodatak.

-Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako ko voli.

-Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni pa si dzabe bio dobar.

KO JE PATRIJARH?

-On je predsednik muskim i zenskim popovima.

-On je isto sto i Sveti Sava samo sto je ziv

-Kad je Bozic ili Uskrs on peva, ali nije snimio CD.

-Patrijarh je onaj sto se krsti kad mu mi masemo.



KO JE SLOBODAN MILOSEVIC?

-To je dasa sto je jednom bio glavni.

-To je cika kome se sudi na televiziji kad nije bolestan.

-On je bio puno dobar, ali ga ne vole zbog zene.

-Njega su odveli jer je tukao policiju



KO JE DOKTOR NAUKA?

-To je doktor koji leci nauku.

-Doktor nauka je naucno-fantasticno bice.

-To je onaj sto ne nosi beli mantil nego odelo pa je smesan.

-On ti ne kaze da otvoris usta, samo on prica.

-To je neki sto se maskira pa ne znas da je doktor.


STA JE GENOCID?

-To su oni filmovi sto se prikazuju posle ponoci.

-To je nesto iz poznavanja prirode.

-Genocid nasledujemo od mame i tate.

-Genocid je nesto sto se prica stalno, a u vezi je sa nekim gradom od srebra.


STA JE KLONIRANJE?


-To je kad se klovn nervira.

-To se radi na ovcama, a posle ce na nama.



STA JE PRES KONFERENCIJA?

-To je kad jedni pitaju,a drugi sede i piju Jelen pivo.

-Na to se teraju novinari.

-Ko god hoce nesto da slaze on napravi tu konfernciju

STA JE AEROBIK?

-To je stocni aerodrom.

-Kad trcis uz muziku a nisi balerina.

-Da bi dobio aerobik moras biti puno debeo.

-U to veruju samo ruzne tete


ZA STA SLUZI KOMPJUTER?

-On sluzi da mama i tata ne spavaju vise zajedno

picture.php


REKLI SU O DJECI....

Djete je najbolji kalendar. Kad pođe u školu, za sedam godina si stariji; kad ono postane čovek, mlad čovek, ti to više nisi; kad stvori nov život, tvoj je gotovo na izmaku.
(D.Tadijanović)

Djeca zaslađuju trud, ali nevolju čine još gorčom!
(Bekon)

Žene nas čine pjesnicima, a djeca filozofima.
(M.Šazal)

Pametni roditelji dopuštaju svojoj djeci da poneki put i pogrješe.
(Gandi)

Djeca – to su naše sutrašnje sudije.
(Gorki)

Deca i satovi se ne smeju neprestano navijati.Valja ih pustiti i da idu.
(Pol Žan)

Po djetinjstvu se čovek poznaje, kao po jutru dan.
(Džon Milton)


picture.php
 
Ovaj tekst sam dobila i jako mi se svideo....
OVO JE STVARNO POUCNO,POMALO PRETERANO, MOZDA, ALI CITAJTE RODITELJI I
NERODITILJI, MOZDA CEMO SVI PO NESTO SHVATITI I POSTATI MALO
PAMETNIJI!!!!!!!!!!

Život bez krpelja

" Moja djeca više nisu ni moja ni djeca. Nežive sa mnom, jedva ih vidim, rijetko cujem. Da se opet rodim, ne bih imala djece, presretna sam što nemam unuke.
Družeci se s vlastitom djecom izgubila sam trideset i pet godine života.
Ne mogu vam rijecima opisati taj davež."
Bila sam s mužem tri dana u Firenci. Držali smo se za ruke, u malim restoranima jeli bruskete s rajcicom imaslinovim uljem, gledali kako na ulici mladi ljudi na klizaljkama plešu sirtaki. Ujutro smo na balkonu hotelske sobe cekali izlazak sunca. Toskansko sunce je veliko, debelo
i crveno. Firenca je otok u moru torbi i cipela. Osjecala sam se kao pijanac u bacvi alkohola. U mojoj ruci ovoga je casa najljepša torba na svijetu.
Koraljno crvena, dvije rucke, dvije debele pletenice, janjeca koža pretvorena u dragulj. Volim je onako kako neka majka voli nerodeno dijete.
Toskana je zemlja kože, dobre hrane, odlicnog vina i veselih ljudi. Hotel u kojem smo odsjeli nalazi se u Montecatini Termama, gradicu velicine Opatije. Opatija je u ovo doba godine mrtav grad a Montecatini Terme žive dvadeset i cetiri sata. Hrvatski popovi bi poludjeli, tamo ducani cak i nedjeljom rade do deset navecer. Krajem godine muž i ja krenut cemo u
Bec. Božicni Bec! U zraku miris punca i kuhanog vina, studenti muzicke
akademije sviraju na ulici, prolaznici ih pobožno slušaju pa im plješcu i ubacuju novcice u kutiju. Izložbe, koncerti, vecera Kod Jere. Jere je fenomenalan lik.Trideset i pet godina živi u Becu, ima restoran u kojem se
poslužuje samo nekoliko jela, pašta-fažol bez mesa, punjena paprika, gulaš i najbolji becki šnicl u Becu. S njim rade žena, sin i nevjesta. Jere je rodom iz Drniša, govori kao da je iz njega jucer otišao. U njegovoj oštariji možete naletjeti na najpoznatije becke televizijske novinare, pisce, pjesnike, slikare. Za Uskrs letimo na Siciliju. Uživat cemo u Palermu, u ustima ce nam se topiti kolaci pred kojima i najgadniji mafijaši padaju na koljena, osvojit cemo Etnu, miris narancina cvijeta draškat ce nam nosnice, gledat cemo u šume naranaca koje rastu uz cestu onako kao kod nas...
Uz naše ceste ništa ne raste. Za Prvi maj bit cemo u Krakowu.Kocije, bijeli konji, Židovska cetvrt, prodavaonica postera, možete birati medu nekoliko stotina tisuca komada, ulica nakita, Leonardova Djevojka s janjetom... Ljeto cemo provesti u Sloveniji. Logarska dolina raj je na zemlji. Alpe, kiselo mlijeko, konji, vodopadi, dorucak na obronku medu kravama i macicima, hladne, zvjezdane noci...
Zašto vam ovo govorim? Zato što moje vršnjakinje vec godinama nemaju pojma kako njihov muž miriše, umjesto da ga šutnu i krenu nekamo, život provode izvlaceci iz otrcanih novcanika fotografije svoje unucadi pa ih okolo pokazuju. One koje nemaju unuke razgovaraju o djeci. Njihova su djeca odrasli ljudi koji se dave u dugovima, kreditima i kuknjavi. Neki rade i slabo zaraduju, drugi ne žele raditi jer im se ne nude pravi poslovi, treci u trideset i petoj racunaju koliko ce im roditelji još poživjeti i što ce im nakon njihove smrti ostati. Moja djeca više nisu ni moja ni djeca. Ne žive sa mnom, jedva ih vidim, vrlo rijetko cujem. Da se ponovno rodim, ne bih imala djece, presretna sam što nemam unuke. Družeci se sa vlastitom djecom izgubila sam trideset i pet godine života
Ne mogu vam rijecima opisati taj davež. Trudnoce, jutarnja povracanja, rast trbušine, porod koji je nešto najstrašnije što se živom covjeku može dogoditi, dojenja, izdajanja, bacanje na vagu djeteta prije podoja, poslije podoja, iskuhavanje bocica, miješanje umjetne hrane u jedan ujutro, dva ujutro, tri ujutro, cetiri ujutro, pet ujutro, šest ujutro, sedam ujutro, osam ujutro....
Upale uha, grla, nosa, trbuha. Odlazak u vrtic.
Vrištanje do neba,bijesan pogled lude tete dok moje derište cupa iz mojih ruku.Prvi razred,drugi razred, treci razred. Instrukcije, upis preko veze u srednju školu.
Instrukcije, prva ljubav, druga ljubav, treca ljubav...
Cekanja da ti se dijete vrati živo iz života. Do jedan ujutro, dva ujutro, tri ujutro, cetiri ujutro, pet ujutro Ne panicari,stara, ostao sam spavati kod Joška. Mikija. Marka. Jelene.Vesne. Mace. Željke. To mi je sin tko zna koliko puta rekao u pet popodne.Kci mi do danas nije rekla gdje je ona bila.
Diplome. Aleluja. Prvi posao koma, drugi posao koma, i ovaj posao što ga trenutacno rade pravi je užas. O placi da se i ne govori.
Alo, mama, kako si? Nikad nisamodgovorila, dobro, uvijek sam pitala, koliko ti treba?
A onda mi je muž jedne subote donio kavu u krevet i upitao me, koga voliš najviše na svijetu? Tebe, rekla sam. A ja tebe, rekao je muž. Iduci smo tjedan prodali sve što se prodati moglo. Moj nakit, slike, vikendicu, ostavila mi ju je pokojna majka koja je do posljednjeg casa spavala s fotografijom svojih unucica pod jastukom. Iselili smo se iz velike kuce i kupili malu.
Toliko je mala da u njoj nema mjesta ni za unuce velicine vjeverice. Moje prijateljice govore kako unucad vole više nego vlastitu djecu.
Pitam vas, tko danas voli vlastitu djecu? Zašto bismo voljeli lešinare koji ne mogu cak ni sacekati da im se roditelji pretvore u leš nego kljunove
ubadaju u živo meso? A i ti unuci? Što to oni imaju bez cega ja ne bih mogla? Dovozili bi mi ih u šest ujutro, što je prestrašno jer ja spavam do deset. Ili bi ih ostavljali da spavaju kod nas, što je još gore jer bi mi noci postale pakao. Kaka mu se u dva ujutro, žedan je u tri ujutro, hoce mamu, hoce tatu, gdje mu je duda... Nema šanse.
Naucila sam koliko je velika istina da mala djeca piju mlijeko a velika krv. Dosta je bilo! Preda mnom je još najviše deset godina kakvog takvog života.
Necu dozvoliti našoj djeci da nas umlate svojom djecom!
Moj muž i ja, mi nismo poput vas. A kad sve potrošimo što imamo, prodat cemo i kucicu u kojoj živimo i uvaliti se u neki moderni staracki dom pa krenuti u kolicima na izlet u obližnji park ili kafic. Iz svoga cu novcanika do smrti izvlaciti samo keš ili karticu, nikad fotografije. Ja sam sebi svoja najdraža unuka. A kad umremo, muž i ja, djeci cemo ostaviti dugove i pogrebne troškove.
 

Back
Top