Jednog dana neki čovjek nađe orlovsko jaje i stavi ga pod kokoš.
Nakon izvjesnog vremena orlić se je izlegao istovremeno kad i pilići.Počeo je da živi i ponaša se kao ostali pilići. Odrástao je sa njima.
Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se po koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine međutim i orao je ostario.
Jednog dana
ugledao je u visini, na vedrom nebu,
čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.
Stari orao gledao je zadivljeno uvis.
«Šta je to?» – pitao je.
«To je orao, kralj ptica», rekla mu je jedna kokoš.
«On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji.»
I tako je orao umro među kokošima cijeli život ne znajući ko je.
/preuzeto sa interneta/
Nakon izvjesnog vremena orlić se je izlegao istovremeno kad i pilići.Počeo je da živi i ponaša se kao ostali pilići. Odrástao je sa njima.
Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se po koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine međutim i orao je ostario.
Jednog dana
ugledao je u visini, na vedrom nebu,
čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.
Stari orao gledao je zadivljeno uvis.
«Šta je to?» – pitao je.
«To je orao, kralj ptica», rekla mu je jedna kokoš.
«On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji.»
I tako je orao umro među kokošima cijeli život ne znajući ko je.
/preuzeto sa interneta/