DEFINISANJE LJUBAVI

Puno se priča o navodnim poteškoćama oko definisanja “ljubavi”. Budući da je sam izvor tog osjećaja tajanstven (Zašto volim ovu osobu, a ne neku drugu?), pretpostavlja se da se riječima ne može obuhvatiti ljubav prema drugom čovjeku. Kako vam se sviđa ova definicija?!

Nekoga volimo kad su nam njegove ili njezine potrebe i želje podjednako važne kao i naše sopstvene. U najboljem slučaju, briga za dobrobit druge osobe veća je od brige o sebi ili se izjednačava s njom. Pitanje koje postavljam ljudima kako bih im pomogao odrediti vole li uistinu drugu osobu glasi:

“Da li biste se bacili pred tu osobu da je zaštitite od metka?” Smisao je u tome da se ljubav izražava postupcima. Onim što radimo, a ne riječima, iznova definišemo ono što jesmo te do koga i do čega nam je stalo. Ljude stalno upozoravam na to. Mi smo verbalna vrsta i jako smo naklonjeni riječima kad nešto treba objasniti – i nekoga prevariti. Najgore je prevariti sebe. Ono u šta odlučujemo vjerovati blisko je povezano s dubokim potrebama – npr. sa snom o savršenoj ljubavi kojeg nosimo u sebi, s bezuslovnim prihvatanjem kakvo samo majka može pružiti. Zbog takvih želja sami sebe varamo na najgori način, podložni smo razočarenjima i prepuštamo se nadi da smo, naposljetku, pronašli osobu koja će nas zauvijek voljeti takvima kakvi jesmo.

Ako neko, dakle, to tvrdi, govoreći riječi koje odavno želimo čuti, nije čudno što zanemarujemo ponašanje koje nije usklađeno s tim riječima. Kad mi ženska osoba kaže: “Neobziran je prema meni, ali znam da me voli”, najčešće pitam je li moguće namjerno povrijediti osobu koju volimo. Bismo li i prema sebi tako postupali? Možemo li voljeti kamion koji nas je pregazio?

Istinska ljubav od nas zahtijeva i hrabrost otvaranja drugoj osobi. Rizik je lako uočiti. Koga od nas nije povrijedila osoba kojoj smo, pogrešno prosuđujući, poklonili povjerenje? Takve su traume temelj cinizma u ljubavi koji prožima naše odnose i navodi nas da se upuštamo u takmičarske igrice, što onemogućuje povjerenje prema drugoj osobi.

Ljudi nerijetko idu iz krajnosti u krajnost, od osamljenosti do samozavaravanja. Najbolja prilika za sreću krije se negdje u sredini. Na koncu, primiti možemo samo ono što smo spremni dati. Zato je istinita izreka da svako dobije bračnog partnera kakvog i zaslužuje, a najveći dio nezadovoljstva koje osjećamo zbog drugih odražavaju naša vlastita ograničenja.

/preuzeto sa interneta/

ljubav.jpg
 

Back
Top