Hrist je govorio mnogo toga što samo Hrist može da razumije. I Buda je govorio da budemo svjetlo sebi samima i da ne tražimo svjetlo u drugome; pa ipak, mi danas imamo par stotina miliona budista koji traže svjetio u suncu koje je zašlo prije dvije i više hiljada godina. Isuviše budista, a nigdje živog Bude. Zašto?
Mi slušamo i ne čujemo. Zbog toga je postojeća duhovnost u istom stanju u kojem je i čovjek.
Duhovnost nužno proizilazi iz nas. Ako smo zdravi i duhovnost puca od zdravlja, ali ako zdravlja nema i duhovnost je bolesna. Istinski rad na sebi počiva na samostalnom ispitivanju svega: sebe, drugih, životnih pojava, uzajamnih relacija. Kada se istražuje, predrasude i predstave ne smiju da postoje. Sve se podvrgava provjeri – i ono u nama i ono van nas. Nema zabranjenih zona, nema tabu tema, nema podjela. To je autentična duhovnost: nepodijeljenost, smjelost da se cjelovito ispituje cjelovitost postojanja! Stoga bismo bolesnu duhovnost mogli da svedemo na: insistiranje na podjeli.
Duhovnost, koja ne samo da obezvrijeđuje mnoge aspekte individualnog i socijalnog života, nego ih i potpuno isključuje, ne mogu da nazovem zdravom. Takva vrsta duhovnosti je bolesna, pa je duhovnošću zovemo samo uslovno. Osnovna podjela te duhovnosti – na sveto i svjetovno dokaz je bolesti o kojoj govorim.
Učitelj Sah
Mi slušamo i ne čujemo. Zbog toga je postojeća duhovnost u istom stanju u kojem je i čovjek.
Duhovnost nužno proizilazi iz nas. Ako smo zdravi i duhovnost puca od zdravlja, ali ako zdravlja nema i duhovnost je bolesna. Istinski rad na sebi počiva na samostalnom ispitivanju svega: sebe, drugih, životnih pojava, uzajamnih relacija. Kada se istražuje, predrasude i predstave ne smiju da postoje. Sve se podvrgava provjeri – i ono u nama i ono van nas. Nema zabranjenih zona, nema tabu tema, nema podjela. To je autentična duhovnost: nepodijeljenost, smjelost da se cjelovito ispituje cjelovitost postojanja! Stoga bismo bolesnu duhovnost mogli da svedemo na: insistiranje na podjeli.
Duhovnost, koja ne samo da obezvrijeđuje mnoge aspekte individualnog i socijalnog života, nego ih i potpuno isključuje, ne mogu da nazovem zdravom. Takva vrsta duhovnosti je bolesna, pa je duhovnošću zovemo samo uslovno. Osnovna podjela te duhovnosti – na sveto i svjetovno dokaz je bolesti o kojoj govorim.
Učitelj Sah