korak do dna - IV dio

Opet onaj isti osjecaj. Tupi udarac mojih sopstvenih gresaka o moje celo. Miris je blag i opijajuci. Mozda to mirisu neka davna sjecanja i dani koji su u letu prosli jedan za drugim....i nijesu me pitali nista. Ni da li smiju, ni da li ja mogu podnijeti... Daleko su zelje i snovi...dalje nego sto su ikad bili. Ovog puta ih ne mogu dohvatiti...ne mogu potrcati za njima. Zaostajem. A oni idu. Idu. Idu... Vise ih ne zanimam. Ne zele mene niti bilo sta sto ima veze sa mnom. Vise nijesam na korak do dna. Vec uveliko hodam po dnu. I hodacu. Jos dugo vremena. Jer sad je sve zavrseno. Sve je gotovo. Ptica koju sam toliko vremena drzala u kavezu odletjela je. I ne haje. Nema vremena ni namjeru da se vrati.
 

Back
Top