Bila jednom jedna veoma religiozna žena
koja je mnogo voljela boga.
Svakog jutra išla je u crkvu dok su joj duž
puta prilazili prosjaci,
djeca joj pružala ruku, prijatelji je dozivali,
ali ona je bila tako opsesivno
obuzeta svojim bogomoljstvom
da nikog od njih nije uopšte ni primjećivala.
Jednog dana prešla je uobičajeni put od
kuće do crkve da bi stigla na misu.
Gurnula je vrata od crkve, ali se ona nisu otvorila.
Pokušala je još jednom, i na svoje zaprepaštenje
shvatila, da su zaključana.
Očajna i na samu pomisao da će prvi put za sve
te godine propustiti misu,
ne znajući šta da učini, pogledala je uvis.
Na vratima je visila zakačena cedulja na kojoj je pisalo:
Napolju sam.
/preuzeto sa interneta/
koja je mnogo voljela boga.
Svakog jutra išla je u crkvu dok su joj duž
puta prilazili prosjaci,
djeca joj pružala ruku, prijatelji je dozivali,
ali ona je bila tako opsesivno
obuzeta svojim bogomoljstvom
da nikog od njih nije uopšte ni primjećivala.
Jednog dana prešla je uobičajeni put od
kuće do crkve da bi stigla na misu.
Gurnula je vrata od crkve, ali se ona nisu otvorila.
Pokušala je još jednom, i na svoje zaprepaštenje
shvatila, da su zaključana.
Očajna i na samu pomisao da će prvi put za sve
te godine propustiti misu,
ne znajući šta da učini, pogledala je uvis.
Na vratima je visila zakačena cedulja na kojoj je pisalo:
Napolju sam.
/preuzeto sa interneta/
