Jel ima kod vas štogod lijepo? :)

Čačkajući po netu čovjek, htio ne htio, upoznaje različite ljude, kulture, gradove, običaje...Blog je forma virtuelne ekspresije preko koje, osim o autoru, možete mnogo toga da saznate i o mjestu odakle je autor. Slično je i sa društvenim mrežama, raznoraznim forumima itd. Ono što je meni fascinantno jeste da ljudi sa Balkana, koji koriste gorenavedene virtuelne mogućnosti, u velikom stepenu pišu o ružnim stvarima o svojim sredinama, svojim komšijama, i, uopšte, svemu oko sebe. To je interesantno. Ko imalo prati ova moja bezvezna pisanija zna da mene savršeno zabole ko ima kakve probleme, šta ga muči i slično. Ono što mene, međutim, interesuje jeste šta to ima zanimljivo u nekom gradu, sredini ili mjesnoj zajednici. Kakogod, o tome se jako rijetko piše. Zapravo, ja sam, manje-više, saznao šta to ne valja od Vardara do Triglava, ali na tome je i ostalo. U stvari, da sam potpuni stranac, ja bih iz pisanja blogera, virtuelnih medija i, uopšte, virtuelnih konverzacija, saznao da je Balkan jedan tamni vilajet, ako ne i nešto gore, gdje se ljudi, ukoliko se u tom trenutku ne ubijaju, dovijaju kako da zajebu jedni druge, kako da ukradu, siluju, pronevjere, i tome slično. U svakom slučaju, mjesto koje valja u širokom luku zaobilaziti.

Nije se onda čuditi što nas stranci percepiraju kako nas percepiraju. Zapravo, ukoliko vi sami insistirate da ste primitivci i divljaci, nema razloga, makar iz pristojnosti, da vam ljudi ne vjeruju. Kakav imidž da očekujete ukoliko sami sebe bojite najkrvavijim bojama. Zamislite da imate hotel. Šta mislite, koliko će vam gostiju da dodje ukoliko na sva zvona zvonite kako je taj vaš hotel pun pacova, sa pokvarenim instalacijama, sa krovom koji prokišnjava i bez kupatila u svakoj drugoj sobi?

Ali, dobro, Bože moj, svako ima pravo da misli šta želi o svemu o čemu želi. Meni je interesantan taj mazohizam ljudi, koji se ogleda u neskrivenom sladostrašću koje se doživljava dok se pljuje po samom sebi. Nisam siguran o čemu je riječ, mada znam da je Dostojevski pisao nešto o tim čudnim karakteristikama slovenskih naroda. I to tako ide stalno u krug, s tim da se povećava progresija frustracije. Ja sam, lično, pokušao da stanem u kraj tim frustracijama, al` ne mogu sve sam ;)).

Kad pijete kafu sa nekim strancima, odakle god oni da su, ljudi o svom zavičaju pričaju na neki čudan normalan način. Čudan, jer govore upravo normalno, a to je meni veoma čudno, jer sam nenaviknut na takvu vrstu priče. Oni pričaju tako šta to ima kod njih interesantno, neke anegdote iz bliže i dalje istorije, malo legendi, i tako to. Ukoliko ste im simpatični, pozovu vas u goste. I sve to ide nekako normalno. I nisu u pitanju samo ljudi iz, uslovno rečeno, razvijenih ekonomskih zajednica, k`o što bi rekao dr Nele Karajlić, nego i oni iz mjesta koja se kod nas uglavnom doživljavaju kao neke ***** materine. Oni su bez kompleksa jer su npr. iz Moldavije, jer niste mogli da birate gdje ćete se roditi. Ali zato možete da popravljate i poboljšavate svoje mjesto ;)

I da se opet vratim na sebe, jer mi se tu najljepše vratiti :))), jednom sam postovao ovdje nešto o Banjoj Luci što mi se u njoj svidja. Čim se vrijeme malo proljepša, i dok još malo zazeleni, opet ću da sličkam po gradu, da vam pokažem neke lijepe stvari, i da vas, ukoliko ste mi simpatični, pozovem na kaficu ;)
 

Back
Top