MIka Antić

Ovaj Mikin text sam već pisala ali nije zgoreg ponoviti ga s vremena na vreme....

"Sa dva kilograma svinjskih repova Đorđe se vratio u Futog.

Ima dana kad se vrati praznih ruku a kod kuće ga čeka šestoro gladne dece,

umorna majka i jedan nakrivo nasađen otac.

Đorđe svakog dana mora da zaradi hiljadu dinara,inače će dobiti batine.

Đorđe Dunđerski.mladi `pregalac` i `glava porodice`.
Učenik trećeg razreda osnovne škole u Futogu.

Đorđe prosi po Novom Sadu.

To zna i njegova učiteljica i mali drugovi.

Drugi razred je završio sa odličnim.

U školi i dalje stoji sasvim pristojno.

Ima dva pametna oka.

Ume da popije koktu na eks,a da ne trepne.

Ume i da se našali,ali gorko.

Ume i da se zabrine,ali sve nekako ispadne kroz osmeh.

Imam pred sobom švrcu kome je porodica

natovarila na pleća brigu o hiljadarki dnevno.

Gurnite na ulicu nekog odraslog čoveka i naredite

mu da svaki dan donese po hiljadu,pa ćete videti da je to uzasan posao.

A to ide godinama i to će još ići godinama.

Deca se zovu Snezana,Vlada,Dragan,Zdravko,Zoran i Mileva.

Vlada je najmlađi,tek se rodio.

Kao i svako dete Đorđe ima svoje snove.

Želeo bi da postane šofer ili kauboj.

--Tako bih mogao-kaže-da putujem.Da odem daleko.Da dobijam dnevnice i prestanem da prosim.

--Zar ti nije žao-pitam-da ostaviš decu?

--Potrpao bih ja i njih u kamion i odveo.

I verujem da bi to ucinio.Jer bivalo je dana kad isprosi samo za hleb.

--Nosim ga-priča mi-gledam ga,a hleb vruć,mek,a ja gladan,pa ipak ne štrpnem ni mrvu.Prvo njih nahranim...

Inače najveći dan je kad se skupi nešto para za svinjske repove.

To smo nekako uredili,dao sam mu novac i on je otišao da se brine o deci.

Ja sam posle toga sedeo i bilo me je sramota kao da sam ja lično i privatno pravio i podešavao ovaj svet.

Razmišljao sam kako da mu se pomogne.

Razmišljao sam kako da se pomogne onom dečaku na Tvrđavi koji spava sa dva psa,

jer su ga očuh i majka oterali od kuce.

Jede sa psima hotelske pomije.

Oni ga noću greju.

Jova Soldatović,Mića,šta znam ko,poklone mu džemperić,kaput,neki dinar...

I nekako mi se učinilo,đavo ga zna zašto,da Đorđu ,da svoj takvoj deci ne treba pomagati,

nego ih razumeti i udesiti da dospeju bar do sutrašnjeg dana.

Treba pomagati našoj deci.

Onim lepo očešljanim pametnim ,mirisavim bucama namrštenim na margarin-jer,zaboga,oni jedu samo puter;

namrštenim na mleko-jer,zaboga,oni piju samo kakao;

namrštenim na novo odelo-jer,zaboga,neko ima lepše,modernije,čak iz Italije.

Treba pomagati našoj razmaženoj deci,
našoj za život nesposobnoj deci,

našim maminim i tatinim mazama.

Đorđa treba uvažavati i pokloniti se pred paketicem svinjskih repova koji dele sedmoro gladnih mališana,
jednom nedeljno ili nijednom nedeljno.

Nema u meni nikakve pakosti.

Nikakvog zla

.Ne mogu da optužim društvo što mu ne pomaže,

jer tata je zemljoradnik a majka radnica u "27.martu".

Jednostavno rastužen sam zbog nas i zgadjen,nesrećan nekako posramljen.

Zaboli nas zub pa mislimo da je to najveća briga zemljine kugle.

Isključe nam struju na četri sata a mi proklinjemo sve,od Nikole Tesle do "Elektrovojvodine".

Sve neke ogromne brige oko nas ..

prošao tamo neki mamlaz pa mi oljustio farbu sa leve strane haube...

Lepo mamino neće da pojede ručak,duri se.

Lepo tatino zatrpano gomilom igračaka plače zato što nema još dve gomile igračaka.

Đorđe grabi peške u Futog sa hlebom ispod ruke.

Onaj malisan na Tvrdjavi jede pomije.....................

A mi prolazimo kroz taj svet kao ćoravi i ne primecujemo ni jedne ni druge.

Te,koji će nas jednog dana zameniti.

Te koje grdimo što su mladi,kao da su oni odlučivali hoce li se roditi.

I dođe mi,ruku na srce,

da onako široko pljunem na dobra stara vremena
u ime svih onih novih,

kojima srljamo u susret kao da ce sama od sebe biti napravljena...."

 
Kada mi nedostajes

Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...

Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostajes...

Mika Antić
 

Back
Top