TETOVIRANA JESEN - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

širom zatvorenih očiju

TETOVIRANA JESEN

Oceni ovaj blog
1.

Ti ne znas kako je carobno znati da negdje postojis
jednako draga i krhka i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen koje se sve manje bojis
u svijetu u kojem leptiri i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama ja sam kap sto ne otice,
ma kako bili daleko, ma kako izgledali tudji.
Srecom,ne gube klovnovi na kraju svake price,
mada iz nje izlaze bar za milimetar ludji.

A ti..ti si zvijezda zaspala na mom dlanu
i ja te cuvam,i ne dam,i nemoj da se bojis.
A ako vec budes bodez i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan sto jos uvijek negdje postojis.


2.

Te jeseni je u mojoj usecerenoj krvi zaspalo Cigance modrozelenih ociju
i dvije ranjene srne iz neke daleke basne...
Sjecas se,bio sam kocijas zaljubljen u svoju kociju
i u svjetlost nase zvijezde koja polako gasne.

Suton...iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
i hiljade svitaca donose svijece nasem nerodjenom sinu.
Oprosti... na nebu je ustap i moja se sjenka boji
trubadura koji uglavnom razbija mandolinu...

Sad...nemam nista sem rima,a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvijezdi sa koje sam sisao sanjiv.
Necu ti reci hvala,a necu ni da ti platim,
jer si najveci krivac sto sam njezan i ranjiv...


3.

Te jeseni mi je ostao osmijeh,
a i njega sam ubrzo izgubio...


4.

A kada ostavim zvijezde hocu da budes kraj mene
jer mogle bi i one zacas da odu vragu.
duboko ispod vode...mutno ogledalo.
Bar zbog najljepsih tajni kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak...ostani samo jos malo.

Jer,kada odes iz rime u noc jezivo strasnu
ja cu manirom klovna staviti sesir od slame,
poderan kaput i trosnu krvavu leptir masnu
i svojim sanjivim rukama ogroman mjesec na rame.


5.

Kisa i nebo mutno do placa...
san je posljednja mogucnost da se sacuva ono sto mora da ode.
Ne budi me..u ocima pijanog sviraca jutros je previse vode
...nemir...i jedna jesen daleka...

Ni slavuji ne zvizducu pjesmu koju znaju sve ptice...
Pusti...u praskozorje izmedju smreka
naci ce uplasene zvijezde i upaljene svice...
vece...i jedan komadic bola.

Rijeci ce uvijek reci manje
nego shto govore oci.
Ne okreci se...case su na kraju stola
al vise nikog nema da ih natoci.


6.

Mozda zvijezde veceras namjerno na pcelinjak lice
dok svjetlost klizi niz lice i zvijezdane kapi bodu.
Ti znas da postoje i dobre i lose price,
al ne znas kada dodju,jos manje kada odu.

Zamisli rijeku koju mjesec dijeli na pola
i nad njom bijelog galeba koji je zaboravio da leti.
Slikar je po najdrazem platnu prosuo mrvicu bola
u vidu kapi krvi,a dalje...tko zna kada ce smjeti.

Ne budi me...u snovima je nedostizno malo tuge.
Smijuci se mi igramo jednako komicnu rolu,
a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
mozda ce u drugu jesen s andjelima ici u skolu.

Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao sto pcela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke vjecno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam duse u matu.

Jer..tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
miris odlaska nosi u sebi vise soli od mirisa mora
i ladje kad potonu..jos dugo sanjaju luku.


7.

Ja vise nemam za cim da zalim ni kome da prastam,
sem maloj krpici svjetla sto me pokatkad dodirne i razbudi
i da vjerujem i da ne vjerujem...i da sanjam i ne sanjam...
isto se vracam i isto krvarim i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku na komadu bijeloga zlata
...a zivot tece dalje...

Ti i ne znas da vec danima sanjam istog leptira,
samo svjetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
On nema lica i nema nista po cemu bi ga prepoznao,
sem malog oziljka na lijevom krilu,a meni je i to dovoljno.
Znam..trebalo je da bude proljece, a bila je jesen na splavu meduza..
..i nije bilo sjaja u travi...

Ne,ne boj se moje rime..sem sto me nikad
ne ostavljaju samog,
ponekad znaju tako divno da sute...

Sve je istetovirano i izgubljeno...
I ova jesen je istetovirana i izgubljena,
mada jos uvijek mogu sam sebe da ubijedim
da sam sve sanjao...
A ti..sta ces ti?


8.

Da li se ponekad sjeti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kisne,da l' je bar malo zaboli.
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna,
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.

Ona ne zna koliko boli ono sto se nikad ne vrati,
kao noci koje se cuvaju u ocima sto dvostruko gore.
Sve nema svoju cijenu,ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom mjeseca sto pada u more.

Ja sam najljepsu pjesmu zakljucao u njenoj kosi
i sve sam svoje osmjehe sakrio u zavjesu kise,
a ona je predobro znala sta ta jesen nosi
al nije htjela da prizna..i nije nas bilo vise.

Ko zna...mozda joj nocas neke slike ponovo znace,
mozda se zaista voli samo jednom u zivotu.
A ja sam samo klovn koga su natjerali da place
sa zeljom da samog sebe igra za bijednu svotu.

Da li se ponekad sjeti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kisne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.


9.

Milion svjetionika u noci i nebo od pecene gline
i tvoje ruke i usne,socnije od zreloga nara,
u ocima usnula kisa i oblak vrele tisine
i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.

Krvario je u vodi mjesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
Sjecam se,bila si zvijezda veca od Velikih kola,
sjeti se,bio sam svitac manji od makova zrna.

I onda sam dosao do obale s ocima sto ne drze plimu,
tezak kao bura,lagan kao jugo.
Ko zna ko nocas gubi: vatra sto gori u dimu
ili dim iz te vatre..ili mozda i jedno i drugo.

Ah,da..jednom davno,skoro se ne sjecam vise
sa druge strane svjetla tetovirano sanjiv do zore,
jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kise
kao sto mrtav delfin zamislja usnulo more.

Iznad pepela najdraze slike nasli su dusu slikara
valovi sto u zoru uguse sve sto se olako zari.
Kad jednom kroz miris mora osjetis miris nara
povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.


MILADIN BERIC




Ps.Ovo nije pesma..ovo je velicanstvena poema.
Meni,jedna od najdrazih..
Inace,poezija Miladina Berica mi je omiljena.
Potrudila sam da je postujem u originalnoj verziji,kao celovitu (mnogo puta se moze naci u odlomcima,jer njeni stihovi,po strofama,se mogu citirati kao nezavisne,a sjajne celine,poput "mini pesme").
Nadam se da ce vam se dopasti,jer se njena "duzina" cita u jednom dahu..

Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na Facebook Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na Google Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na My Yahoo! Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na Live Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na MySpace Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na Twitter Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na Digg Pošalji "TETOVIRANA JESEN" na del.icio.us

Ažurirano 21.03.2010. u 02:04, autor: lejla.al.dbuni

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. Say it right (avatar)
    Bravo Lejla!
    Hvala na podsecanje, skoro nisam procitala nesto tako lepo!
  2. gost 213376 (avatar)
    Hvala sto ste ovo stavili na blog...
  3. hakim bej (avatar)
    Lenj sam da citam sve sto je duze od jednog ekrana,
    osim kad Lejla izabere.
    Bira dobro,a toga nema mnogo.
  4. lejla.al.dbuni (avatar)
    Citat Original postavio *~Say~*
    Bravo Lejla!
    Hvala na podsecanje, skoro nisam procitala nesto tako lepo!
    I jeste ovo jedna od najlepsih ljubavnih pesama,Say..
  5. lejla.al.dbuni (avatar)
    Citat Original postavio variant
    Hvala sto ste ovo stavili na blog...
    Morala sam,Varijant..zato sto je zaista posebna.
    Prava poema,himna ljubavi je ispevana zeni kroz tetoviranu jesen..
  6. lejla.al.dbuni (avatar)
    Citat Original postavio hakim bej
    Lenj sam da citam sve sto je duze od jednog ekrana,
    osim kad Lejla izabere.
    Bira dobro,a toga nema mnogo.
    Nije ni steta sto ga nema,Hakime Bej..
    malo je i ljudi koji mogu da prepoznaju univerzalni jezik lepote,
    tako da imamo ekvivalenat u reciprocitetu...nazalost!

    Ps.Sva sam veshticanstvena..zar ne,a quiet man?