Stao mi je sat...

Probudio sam se mrzovoljan. Kao da sam nešto slutio, kao neki gavran. Čak sam u momentu osetio i kišu na licu…Dolazim u stan, i preturam po albumima. Nešto me poteralo, il’ da vidim sliku Mome, psa i mene, ili’ da ne živim. Kao gavran…

Posle par sati, čujem vesti… Otišao je.

Zašto, bre? Gde ideš, dobra starino, šta da radimo sada…Zbog tebe sam počeo da pišem, uz tebe sam odrastao. Svaki dan sam pomišljao na tebe, čoveče. Bio si mi toliko blizak, čak sam i u trenutku kad sam te upoznao, osetio nešto čudno.

Upoznao te… Bilo je to pre par godina. Nebojšina. Neko je srećan kad vidi Diznilend, neko Ameriku…a ja sam upoznao Tebe, dobri moj Momo, i to je bilo to. Posle toga, meni nije ništa bilo važno. Upijao sam te, kao i svako ko je imao čast da sedi sa tobom. Trebalo je da prođe par godina od tada, da u meni legne sve, i da se otvorim drugima. Kroz svako moje slovo prolaziš Ti, dobri Momo.

Znaš, rekao sam ti tada, više si uticao na moje odrastanje od roditelja. Voleo sam po tvom receptu, tako sam učio. Bio sam zaljubljen u Unu, zavideo profesoru…

Došlo je vreme, da zamenim profesora, ne po diplomi… Kroz život prolaze neke nove Une, pesme im pišem. Otišao si danas, dobri moj Momo, i šta sad? Nema više Mike, nema tebe…

Ostavili ste mi vaše priče, vaša sećanja… Kafane ste zatvorili, kao ljubomorni starci. Meni ostaše uspomene, ovo kucanje i slike. Budi mi dobar, dobri čoveče, konačno nađi svojih 3000$ i ta tri dana za san…
picture.php

http://www.poslednjiskaut.com
 
Divno je sto si ga poznavao,Poslednji skaute..
Dodala bih nesto jos o njemu,jer ce ovaj neobicni,sjajni covek ostati upamćen i po iskrenim,ali odmerenim izjavama.
Jedna od njih je i ova u kojoj govori o novim čudima tehnike,odnosno o svima nama koji smo ovog trenutka ovde,u virtuelnoj stvarnosti..

"Ja sam jedan veoma staromodan čovek koji još ne zna kako radi telefon,da li se u radio-aparatima zaista krije mnogo malih ljudi koji pričaju,sviraju i pevaju,a o televiziji nemam pojma i uvek se zapanjim kada se pojavi slika.
Poslednje čudo o kojem takođe ništa ne znam je kompjuter.
Naravno, vi u ovom trenutku,kao da vas vidim,sedite ispred svog kompjutera,i ako čitate ovo,onda znači da ste veoma usamljeni.
Sedite u tišini i buljite u ekran,a napolju,ma gde se nalazili,napolju je život.
Pazite da ne uđete suviše duboko u kompjuter i da se zauvek ne odstranite iz života."

Ps.O ovim Mominim recima koje su tako istinite,treba razmisliti..
 

Back
Top