Zasto toliko volimo bajke?
Zato sto nam stvarnost ne nudi ono sto zelimo u nasim mislima,sto obicno lice na snove,na mastu.
Zelimo da ovo sivilo svakodnevnice obojimo carobnim svetom bajki..u kome su istina i pravda uvek dostupne,u kome ne postoji nacin da opstane nepravda i zlo..u kome svaka prava ljubav ima srecni zavrsetak.
Eto,zato bajke i dalje zive u nama,zanesenjacima,koji imamo dusu i srce deteta..
I svi koji jos mozemo da zadrzimo to nekadasnje dete u sebi,jesmo prirodni,neobradjeni dijamant..
MI,malobrojna velika-mala deca u svetu odraslih,jesmo poput nebrusenog dijamnta koji sopstveni pravi sjaj moze da otkrije tek "sa druge strane jastuka"-u snu,ili odlaskom u virtuelnu stvarnost-bajku..
Ps.Prva asocijacija mi je sada,nakon ovakvog komenara "Shine of crazy diamond"-Pink Floyd..ne znam zasto,Hakime Bej..