Bijele lazi. Uvijek sam bila pristalica skrivanja onoga sto previse boli, ako time stitim voljenu osobu. Tako majci i ocu nisam rekla za tumor i uklanjanje jajnika. Jos uvijek ne znaju. Cekala sam pogodan trenutak da im saopstim dio istine, i to mali. Majka je srcani bolesnik sa povisenim pritiskom, a tata je na oporavku nakon operacije kicme.
Imam tumor, uklonjen je janik i sad sam zdrava, mogu da pravim bebu.
Ipak, muz ceka kontrolu, a znam da zeli bebu.
Brat insistira da idem u Bec na PET skener jer imam bolove. Bolovi su blagi, ali njegova zena tvrdi da on ne spava od sjekiracije, pa pristajem.
Biopsija, nakon operacije, je pokazala da je sve ok. Ginekolog me pita sta to znaci. Ok nije opis. Ali ja ne znam da mu odgovorim jer nalaz kasni iz Beograda. I ne sjekiram se, vazno je da je hirurg rekao da sam ok.
U Becu se dr cudi kako to da nisam isla na hemoterapiju. Svasta.
Onda se cudi kad mu kazem da nisam jer je benigno.
Brat mi javlja da je dosao nalaz sa PET-a i da imam uvecanje 3 limfna cvora.
Presrecna sam. Konacno nisam vise bolesna! Svima se na tel. javljam recenicom- Zdrava sam! Kako je lijepo saznanje da je rijeseno nesto sto vam mira nije dalo.
Javljam da cu ici na posao uskoro.
Ali nekako nisam mirna.
Nekako mi se cini da ljudi nisu presrecni kad im javim. Zasto? Mora da mi se cini...
A onda, zasto su mi rekli da idem kod hematologa ako sam ok i zasto se dr u Becu iscudjavao?
Zasto mi je muz danas nervozan zbog kompjutera koji mu je crkao, a dobili smo ovakvu vijest?
Na svako zasto je odgovor stigao predvece kad mi je gotovo bilo jasno.
Zato sto imam kancer. Zato sto su znali gotovo svi oko mene. Zato sto su me morali sacuvati stresa koliko su god mogli, jer rak nije na jajniku vec u krvi, u limfnim cvorovima. (Osjecam neko mazohisticko zadovoljstvo nazivajuci ga pravim imenom).
Zato sto su znali prije dva mjeseca da su limfni cvorovi,a cekala se potvrda iz Beca. Muz je cak nosio uzorak sa sobom, a ja nisam primijetila.
Kako su uspjeli da me lazu dva mjeseca?
Da li onaj koji zna sa cim se nosi lakse podnosi? Sad mi se cini da bi mi dva mjeseca neizvijesnosti samo nevolju donijelo, a opet, mozda da sam znala bih sve vrijeme radila na sebi vise.
Kako sad reci roditeljima? Sad je sto puta gore. Ne, sad je najgore. A kako reci majci koju ce to dokrajciti? Opet lazi.
Sta ako cuje od nekoga? Sta ako sazna da smo je lagali, a da su ljudi okolo znali? Osjecace se izdano, u najmanju ruku.
Reci joj ublazenu istinu...
A blog ce tek sad da mi postane praznjenje, pa vi koji ste citali do sad, odustanite,vjerovatno cu postati vrlo mracna blogerka.
Ali jaka. Pobijedicu ga, unisticu ga, izbacicu ga iz sebe. Ja sam uvijek bila feniks.
Imam tumor, uklonjen je janik i sad sam zdrava, mogu da pravim bebu.
Ipak, muz ceka kontrolu, a znam da zeli bebu.
Brat insistira da idem u Bec na PET skener jer imam bolove. Bolovi su blagi, ali njegova zena tvrdi da on ne spava od sjekiracije, pa pristajem.
Biopsija, nakon operacije, je pokazala da je sve ok. Ginekolog me pita sta to znaci. Ok nije opis. Ali ja ne znam da mu odgovorim jer nalaz kasni iz Beograda. I ne sjekiram se, vazno je da je hirurg rekao da sam ok.
U Becu se dr cudi kako to da nisam isla na hemoterapiju. Svasta.
Onda se cudi kad mu kazem da nisam jer je benigno.
Brat mi javlja da je dosao nalaz sa PET-a i da imam uvecanje 3 limfna cvora.
Presrecna sam. Konacno nisam vise bolesna! Svima se na tel. javljam recenicom- Zdrava sam! Kako je lijepo saznanje da je rijeseno nesto sto vam mira nije dalo.
Javljam da cu ici na posao uskoro.
Ali nekako nisam mirna.
Nekako mi se cini da ljudi nisu presrecni kad im javim. Zasto? Mora da mi se cini...
A onda, zasto su mi rekli da idem kod hematologa ako sam ok i zasto se dr u Becu iscudjavao?
Zasto mi je muz danas nervozan zbog kompjutera koji mu je crkao, a dobili smo ovakvu vijest?
Na svako zasto je odgovor stigao predvece kad mi je gotovo bilo jasno.
Zato sto imam kancer. Zato sto su znali gotovo svi oko mene. Zato sto su me morali sacuvati stresa koliko su god mogli, jer rak nije na jajniku vec u krvi, u limfnim cvorovima. (Osjecam neko mazohisticko zadovoljstvo nazivajuci ga pravim imenom).
Zato sto su znali prije dva mjeseca da su limfni cvorovi,a cekala se potvrda iz Beca. Muz je cak nosio uzorak sa sobom, a ja nisam primijetila.
Kako su uspjeli da me lazu dva mjeseca?
Da li onaj koji zna sa cim se nosi lakse podnosi? Sad mi se cini da bi mi dva mjeseca neizvijesnosti samo nevolju donijelo, a opet, mozda da sam znala bih sve vrijeme radila na sebi vise.
Kako sad reci roditeljima? Sad je sto puta gore. Ne, sad je najgore. A kako reci majci koju ce to dokrajciti? Opet lazi.
Sta ako cuje od nekoga? Sta ako sazna da smo je lagali, a da su ljudi okolo znali? Osjecace se izdano, u najmanju ruku.
Reci joj ublazenu istinu...
A blog ce tek sad da mi postane praznjenje, pa vi koji ste citali do sad, odustanite,vjerovatno cu postati vrlo mracna blogerka.
Ali jaka. Pobijedicu ga, unisticu ga, izbacicu ga iz sebe. Ja sam uvijek bila feniks.
...Bravo fenikse...
