Svašta čovjek udiše ovih dana. Udiše memljivi vazduh, udiše isparenja vrelih noći i magluštinu umornih zora, udiše vonj prezrelih srdaca, udiše znoj nezasitih ljubavnika, udiše i dim moje cigarete. Zamislite sve te udisaje kako se kovitlaju u čovjekovim plućima, i krv koja potom pokreće naše udove i hrani te mozgove. Hranimo se milionima udisaja, hranimo se milionima ljudi. U svakom od nas brdo je nečijih odluka, razočarenja i požuda. Rijeka propuštenih prilika, molitvi i vina. Nebo želja, sitniša za prosjaka na uglu i stidljivih pogleda ka nekoj njoj ili njemu...http://milkogrmusa.blogspot.com/2010/02/ritam-zivota.html