ti

Opet cu nocas krenuti kuci
Opet cu poci,ali necu stici
Jer dom moj ne postoji
Jer svoja lutanja vise ne brojim
Od onog dana kada si prestao kraj mene da stojis
Ja poznajem tvoje cutanje
Ja razumem tvoje poglede
Citam reci,dok posmatram tvoje pokrete
I slusam kako dises
razumem sta zelis reci,sta zelis ciniti
Pitam se ponekad,kako me nisi uspeo zavoleti?
Mozda je stvar u sudbini
Opet cu nocas krenuti kuci
Opet cu poci,ali necu stici
Jer moj dom ne postoji
Jer svoja lutanja ne brojim
Mozda cu te jednom negde i sresti
Ne brini,necu ti prici
Svojim recima i prisustvom necu ti nista kvariti
Samo cu svojim putem otici
I traziti nekoga,negde za kog sam verovala
da si bio ti
 
Dom je tamo gde je srce, a kada srce poklonis drugome a on ga vise ne vrati onda i dom ne postoji.
Cutanje, pogledi... Taman kad pomislis da ih razumes shvatis da u stvari nemas pojma sta se desava u toj glavi i sav tvoj trud ispadne uzalud...
Ne treba se truditi.
 

Back
Top