o vrapcima i svemu ostalom

mnogo volim slicice. scene koje nije neophodno primetiti, koje je i lakse ne primetiti i jednostavno proci pored njih, bez ikakve potrebe za zaustavljanjem. male, nenametljive, slicice koje ne znace mnogo, koje nisu potrebne nikome i koje nicemu ne sluze, sem da ih ja primetim i dugo zevam u njihovom pravcu, ocekujuci da se ponove ili traju vecno, ili...

u stanju sam da zaustavim sve sto radim i otvorenih usta gledam to malo cudo kako se odvija.
volela bih da mogu da opisem osecaj. mesavina vremenskog i bezvremenskog, posjtojanja i nepostojanja, osecaj da na svetu ne postoji drugo, sem te slicice, tog trenutka, koji postoji sam zbog sebe i koji je sam sebi cilj.

-vrapci koji kljucaju nesto po zardjalim shinama ispod nadvoznjaka koje sam, prelazeci preko nadvoznjaka, prvo cula, kao sitno, sitno kuckanje i suskanje u travi ispod mene
-narandze koje su ispale zeni iz kese i kotrljale se niz pod 48ice
-bele leptire koji se igraju letenja udvoje
-Jean Tinguely - Harmony, becki muzej moderne umetnosti (predstavicu vam to - u ogromnoj sobi sam samo ja i ogromna masina sa tockovima, sajlama, remenicima i svakakvim drugim meni nerazumljivim tehnickim detaljima koja, kada se ukljuci u struju - radi. Nesto. Povrh svega je i majusna elektricna klavijatura sa tockicem koji gazi gore-dole preko dirki, prazne konzerve i boce u koje udaraju nekakve dascice, i kao kruna svega, gipsani bastenski patuljak koji se okrece. stajala sam zabezeknuta, i koliko je vremena proslo, ne umem da kazem. covek koji je radio u muzeju je, valjda zbog germanske ekonomicnosti, jednostavno iskljucio masinu iz struje. okrenula sam se i pitala ga da je ponovo ukljuci. vi cete verovatno na netu naci kojesta o njemu, ali necete naci konzerviran taj moj trenutak u muzeju, taj delic mog zivota koji je ostao zarobljen tamo, u toj gomili zvuka, pokreta i boje)
-majusni listovi vinove loze u ocima mog, tada jos novog, decka, u jednoj basti

ima ih jos. neke ljubomorno cuvam za sebe. kao da ce neko drugi, citajuci o mojim slicicama, moci da oseti kako je to biti ja.
 

Back
Top