--------------------------------------------------------------------------------
JEDNOJ PROLAZNICI
Ulica je zaglušna urlala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvog bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove izvezene;
Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja…a zatim noć! – Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u večnosti ponovo sresti?
Drugde, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju mogah voleti, ti koja si to znala!
Bodler
JEDNOJ PROLAZNICI
Ulica je zaglušna urlala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvog bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove izvezene;
Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja…a zatim noć! – Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u večnosti ponovo sresti?
Drugde, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju mogah voleti, ti koja si to znala!
Bodler