POVISICA

Danas se delila povisica u mojoj firmi s tim sto su oni koji su bili bolji od ostalih u protekloj godini, rekomponsirani i dodatnim primom.
Ja vec sest meseci radim prekovremeno u nameri da im pomognem, jer sam neko ko ima izuzetnu poslovnu savest (ako se to tako kaze) i oni stalno kazu da se ponose samnom. Na njihovu srecu nisam sindikalista i ne trazim povisice i te fore jer smatram da ljudi koji su na vrhu treba da prepoznaju sami vrednost onoga koji radi za njih.
Sada mi je muka.
Pitam se sta da radim? Da cutim ili da ne cutim, the question is now?
Vristi mi se.
 
Ispada da oni koji se 'laktaju' bolje prolaze...
Ja nisam za to, i uvek su mi se takvi ljudi gadili ali opet ovo nije u redu prema tebi ako vec prepoznaju tvoje sposobnosti. Mozda bi na nekako fin nacin trebalo da skrenes paznju, mada koji je fin nacin kad trazis povisicu? Hmmm

Vristi u jastuk, pomaze...
 
Od tapsanja po ramenu mi se prevrce zeludac. Ako si fin i cutis nikad nista na dobijes iako si to zasluzio.
Uvek radi svoj posao a tudji ako bas moras da uskocis, proceni.
I nikad, zapamti NIKAD ne pokazuj sta sve znas, ne trpaj se svuda, jer te onda samo koriste.

Sve ti ovo pricam iz iskustva, a ti proceni da li je i kod tebe bas takav slucaj.

Bori se za svoja prava ali isto tako ispunjavaj SVOJE obaveze.
 
Uvek traži ono što ti pripada, i ono što smatraš da si zaslužila da dobiješ. Znaš za onu izreku: Dobar je i konj pa ga svi jašu.
Nemoj dozvoliti da se tebi to desi!
 
Joooj svi ste u pravu!
Minaqua, dobro si me shvatila, kad sam rekla da mi se vristi.
Elka sve to znam ali nesto mi ne da da se postavim tako, jer uvek sam usluzna i predusretljiva.
Anticu, kako da trazim kad su rekli: kome se svidja , svidja, kome ne shvaticemo ako donese drugu odluku.
Ipak sam svesna da moram da "prozborim".
 
E to ti je draga moja nasa trenutna svakodnevnica.
I ja sam bila takva kao ti, pa sam na kraju dozivela da me vredja neko ko mi nije ni do kolena, a i nisam kriva, ali boze moj to je vlasnik kome je to pravo bogom dano.
I zato znam da vise kod ovih nasih tzv. privatnika,(svaka cast izuzetcima), necu da radim, guram sama pa kako mi bude.


i kako si ono rekla: MORAM DA "PROZBORIM", samo nadji dobar nacin.(znam da ce biti tesko)
 
ja sam pre 3,4 meseca pored redovnih 184h mesečno imala i prekovremenih 150h, dogovoreno je da to bude podeljeno u par meseci, povišica je bila samo jednog meseca i posle toga - ništa!! Od tada gledam da se što manje zadržavam na poslu prekovremeno.
Tako da moj savet je, ako se to ne ceni, ne treba se ni previše truditi....
 
Bonci , sada je i meni jasno, samo sto me boli to sto vec sest meseci izigravam "dobricu" da bi na kraju nagrade bile dodeljene drugima i to onima koji, prema svim ostalima, zasluzuju manje. Ovo ne kazem ja, ceo kolektiv je saglasan ali..
Ovo je jedna od nepravdi zivota, a ja sam guska koja veruje jos u neke stare vrednosti, koje su ocigledno vec izumrle. smrc..
 
Ako se ovo prvi put desava moras bre nesto da uradis, kazi jasno i glasno da nisu u pravu, i to uradi u prisustvu tih sto su preko tvoje grbace dobili povisicu...a ako se oni ne sloze sa tvojim recima lepo ih oteras u pzdmtrrn...i vise nikad im nista ne pomognes....vrlo jednostavno resenje...
A ako se ovo vec ranije desilo, ili slicne stvari...sta da ti kazem, onda si ispala kre-ten i nema resenja...cuti i smrdi... [malo sam surov, spremam se za tenis pa znas vec...]
 
kod mene u firmi sam shvatila da zalaganjem ‚‚najviše‚‚ možeš dobiti tapšanje po ramenu i ‚‚cenimo mi to‚‚. Unapređenja dobijaju ‚‚srećnici‚‚ situacija se tako namestila pa su oni izvučeni iz ''bubnja'', a tebi ostaje otprilike kao i u ''Tesnoj koži'' da dočekaš penziju kao mlađi refernt!!! Mislim da ubuduće svoje radne aktivnosti treba svesti na najmanji mogući minimu, pa bar ti nije toliko žao ako te neka nagrada preskoči. Četiri meseca sam radila svaku subotu, kada su me nagrade preskočile ne radim ni jednu, i onako taj posao čeka mene u ponedeljak. Babe_Lea, glavu gore, radi samo onoliko koliko moraš i to je to.
 
ja sam kao neki privatnik,i ako treba ujedam za pare i sto vise lazem i ujedam,,,,vise para zaradim.takav je zivot.ne samo u mom poslu nego u svakom.a sto se tice poslodavaca sa njima je lako.samo ih podbadas i kazes:"kolko para tolko i muzike"i to moras biti uporna i ako treba 100 puta ponoviti dok nebude povisice...najgore je sto to mora da traje vecno jer kad jednom pocnes da se natezas sa njima moraces ceo zivot.ako odustanes sledeceg meseca opet ce biti po starom.znaci ujedaj kolko god mozes.....
 
Nisam kompetentna da komentarisem Bonci, kad sam radila u drustvsenoj firmi, to je bilo odavno.
Znam da ima svega i svacega sad. Moj muz drzi salon (nije bitno cega), i sem fixne plate, preko odredjenog iznosa daje bonus zaposlenima svakog meseca. To se pokazalo odlicno. I ljudi su motivisaniji, i svima dobro. Sad sam ja ovo skratila, kao i obicno, jer ne volim da gusim, ali to je poenta.
Znaci, zavisi za koga radis.
 
Da,pljackas, ali ako si vlasnik firme,onda drugacije gledas na stvari.
Ja svoje ljude nagradjujem. 13. plata, regres redovno + bonus od nekog odredjenog (ne svakog) posla.
Motivacija je cudo. Nije stvar samo u lovi. Nego i u feelingu.
Da li uopste znate (vi mladji) sta je 13. plata i regres?
 
što se tiče firme moja je relativno stabilna (strani kapital). Slažem se da je motivacija čudo, ali ljudima treba postaviti ostvarive ciljeve (što kod mene nije slučaj), da bi se osetli ponosnim da su nešto dostigli, a ne, postaviti nešto što nije lako realizovati, i onda samjo sankcionisati i tražiti razloge za kazne što nešto nije ostvareno. E, da je sreće pa da sam u nekom IO!!!!
 
Babe_Lea ili ćuti ili se bori! Ja sam za to da progovoriš i boriš se za ono što ti pripada. Ako nemaš mogućnosti za to onda budi strpljiva. Samo polako. Oceni sama kakva je situacija, izdigni se iznad svega i sama ćeš da pronađeš odgovre na pitanja koja postavljaš.
Srećno.
 

Back
Top