"Pomozite mi doktore, moja situacija grozna je.."

Gore napisani stih je iz nečije pesme, mislim da je reč o Džoniju Štuliću, i otprilike objašnjava moju situaciju u oblasti o kojoj će ovde biti reči. Pre nekih metar i više dana na jednom sajtu sam upoznao jednu ženu. I tako poruka po poruka, e-mail po e-mai i došli smo do toga da se i upoznamo. I u petak kada sam ju pozvao pukne kompletna MTS mreža (ako medju Vama ima korisnika MTS-a ynate o čemu zborim). A ja skroz odlepio, prvo pomislio da mi je na poziv za kafu spustila slušalicu i ostadoh zbunjen.:eek: Pa onda pokušah da ju pozovem kad ono nemože. Prvo što pomislih bilo je da mi je riknuo telefon, i već sam počeo da psujem sebe u stilu ETO TI KAD UZIMAŠ TELEFON ZA DINAR; GDE IMA NEŠTO DA JE JEFTINO A DA RADI!!!:dash: I već sam razmišljao da ga šinem o zid. Ali se oglasi kolega koji je baš u tom trenutku poželeo da telefonira. E taj delić sekunde je spasao moj telefon.

I dobro, ubrzo se mreža povratila i dogovorim ja kafu za subotu,heh. A u subotu vetar ,ledena kiša ma psa da na ulicu ne isteraš. Ajde dogovorimo se za danas. A ja celu noć skidao filmove sa NET-a a pre podne čistio sobu,kuhinju.... I sada smo se, malopre, čuli i ja rekao da sam umoran. A u stvari (nadam se da Ona ovo neće pročitati) mrzi me da se pomeram iz kuće. E sada neka mi neko kaže da li je to normalno?
Ja bih toliko:hvala:
 

Back
Top