Život vredan smrti

Na nagovor drage mi prijateljice... Ona je smislia i naslov.

Život vredan smrti

Jos jedna prokleta noć stiže, da pokrene slike.
Kada tama zavlada sobom počeće projekcije.
Bez volje ću, nemo, i večeras otrpeti kritike
Jer film je već završen, bez prava na korekcije.

Režija je svoj posao obavila bez greške!
Reditelj je nemilosrdno dodao bolne scene.
Pišuci muke zaljubljenog para, uz smeške,
Smišljao je kako mirnu reku naglo razbiti o stene.

Splav ljubavi ih je nosio, ove priče glavne junake.
Opijeni plutaše, bez povoda da se izbore sa strujom...
Nisu slutili na kakve ih matica navodi brzake
I da će uskoro nestati u vodopadu beskrajnom.

Kad se naglo strmoglaviše u vodenom huku,
On samo zamoli sudbu da joj podari sreće.
Da se dočepa obale, a da mu ne vidi humku
I da pred njenim stopalima opet procveta cveće.

Kao i svake noći, opet svi prstom upiru u mene.
Pa čak i ja, iako još uvek tonem ka dnu.
Kriv sam jer ranije nisam shvatio probleme
Koji su se skrivali u naizgled bezbrižnom putu.

Ovu predstavu sam gledao previše često
Da sam zaista željan bilo kakvog kraja.
Kreator ove patnje je zamke postavio vešto
Dok nije uništio sve lepo što nas spaja.

I dok dišem kleću tog prokletog skota
Što mi je oteo jedinu osobu vrednu života.
 
Cemu tolika krivica...?? Gde se krije..nemoc...?? Crnilo nakon neuspeha..ili besmisla?? Jako je alli svako prolazi kroz fazu teskobe i nistavila...
Sve u svemu...dobra pesma..iako mracna.Na kraju tunela UVEK postoji zracak koji nas vuce u novo...
UVEK je lepo doziveti ljubav...tako razlicitu i poletnu...i rastanci su pobeda..dobijamo nove spoznaje i zrelost da prepoznamo sta zelimo.
Ne vracaj se nikada...to je retrogradno i besmisleno...izazovi su svuda...samo ih treba prepoznati i komparirati sa svojom polovinom koja nedostaje ! :))
 
Poslednja izmena:
Tol;bt69761:
Cemu tolika krivica...?? Gde se krije..nemoc...?? Crnilo nakon neuspeha..ili besmisla?? Jako je alli svako prolazi kroz fazu teskobe i nistavila...
Sve u svemu...dobra pesma..iako mracna.Na kraju tunela UVEK postoji zracak koji nas vuce u novo...
UVEK je lepo doziveti ljubav...tako razlicitu i poletnu...i rastanci su pobeda..dobijamo nove spoznaje i zrelost da prepoznamo sta zelimo.
Ne vracaj se nikada...to je retrogradno i besmisleno...izazovi su svuda...samo ih treba prepoznati i komparirati sa svojom polovinom koja nedostaje ! :))
Proživljena osećanja povezana u celinu imaju svoju energiju i volju nezavisno od razuma i isteruju svoje.Čovek skoro da je nemoćan dok to traje.
 
Proživljena osećanja povezana u celinu imaju svoju energiju i volju nezavisno od razuma i isteruju svoje.Čovek skoro da je nemoćan dok to traje.

Objavljeno danas u 21:48, autor: zxy

To je buket iluzija koje cuvamo ljubomorno -ne rastajuci se od proshlosti jer ne zelimo da prihvatimo da smo pogreshili..NE ZELIMO DA OPROSTIMO SEBI PRVENSTVENO; PA TEK DRUGIMA GRESHKE..vec se hvatamo za slamku energije kao opravdanja...a to nije nikako dobro..Moramo sebe voleti i prastati uvek...jer je zivot u darivanju..i prastanju a ne u zakopavanju dushe..i loshim emocijama.
Ne treba starhovati od poraza-nikada..samo je deo pobede, ponavljam...

A zasigurno ne treba zaboraviti na lepotu dozivljenog..jer je to nashe bogatsvo, nasha patina, nasha stepenica ka spoznaji sebe i sustine svojeg postojanja...

no NE TREBA ziveti u tom svetu proshlosti..i hranti se prividima..jer zaboravljamo da zivimo ovo DANAS.samo jednom...a to je dragocenije od svega u proshlosti..jer pulsiramo sa znanjem od juce, koje vec danas ima drugu boju (dozivljaj) zato i nista nije isto..jer se menjamo konstantno.
 
Poslednja izmena:
Tol;bt69783:
To je buket iluzija koje cuvamo ljubomorno -ne rastajuci se od proshlosti jer ne zelimo da prihvatimo da smo pogreshili..NE ZELIMO DA OPROSTIMO SEBI PRVENVENO; PA TEK DRUGIMA GRESHKE..vec se hvatamo za slamku energije kao opravdanja...a to nije nikako dobro..Moramo sebe voleti i prastati uvek...jer je zivot u darivanju..a ne u zakopavanju dushe..i loshim emocijama.
Ne treba starhovati od poraza-nikada..samo je deo pobede, ponavljam...

A zasigurno ne treba zaboraviti na lepotu dozivljenog..jer je to nashe bogatsvo, nasha patina, nasha stepenica ka spoznaji sebe i sustine svojeg postojanja...

no NE TREBA ziveti u tom svetu proshlosti..i hranti se prividima..jer zaboravljamo da zivimo ovo DANAS.samo jednom...a to je dragocenije od svega u proshlosti..jer pulsiramo sa znanjem od juce, koje vec danas ima drugu boju (dozivljaj) zato i nista nije isto..jer se menjamo konstantno.[/QUOTE
Ovo je nema sumnje rečeno sa pouzdanjem.Do daljnjeg.Poz.
 
Moramo sebe voleti i prastati uvek...jer je zivot u darivanju..a ne u zakopavanju dushe..i loshim emocijama.
Ne treba starhovati od poraza-nikada..
.............................................
no NE TREBA ziveti u tom svetu proshlosti..i hranti se prividima..jer zaboravljamo da zivimo ovo DANAS.samo jednom...a to je dragocenije od svega u proshlosti..jer pulsiramo sa znanjem od juce, koje vec danas ima drugu boju (dozivljaj) zato i nista nije isto..jer se menjamo konstantno.[/QUOTE

:klap::ok:
 
gagili48;bt69790:
Moramo sebe voleti i prastati uvek...jer je zivot u darivanju..a ne u zakopavanju dushe..i loshim emocijama.
Ne treba starhovati od poraza-nikada..
.............................................
no NE TREBA ziveti u tom svetu proshlosti..i hranti se prividima..jer zaboravljamo da zivimo ovo DANAS.samo jednom...a to je dragocenije od svega u proshlosti..jer pulsiramo sa znanjem od juce, koje vec danas ima drugu boju (dozivljaj) zato i nista nije isto..jer se menjamo konstantno.[/QUOTE

:klap::ok:
Pa gagili ta raspoloženja i sećanja nisu u domenu razuma i svesti nego su u formi manje više autonomnih kompleksa u podsvesti.Razum se sda tim teško izbori.
 
gagili48;bt69801:
Naravno da se tesko razumom izboriti...Podsvest je ponekad, cini mi se, jaca od nase svesti...Jesam li u pravu?:think:
Nismo ni svesni koliko.Tu i tamo možemo da nazremo ako se zadubimo.Tamo su naši glavni resursi.Njihovo prevodjenje u svest daje produktivnu kreativnost našim delima.
 

Back
Top