Najstarija religija je - džainizam.U džainističkim tekstovima ,spominju se atomske monade,klice života.One ispunjavaju ceo svet , a trajanje imOn je neodređeno.Monade se, kao termin,prvi put susreću u Pitagorinoj teoriji brojeva i njima se,kao suštinama,objašnjava svet.Osnovni su elementi i izvor svih stvari.
Sholastici platonovci XII veka monadom su nazivali Boga,kao jedino biće koje je apsolutno prosto.
Đordano Bruno shvata monadu (monas) kao supstanciju stvari,kao nedeljive najmanje atome - od kojih ja svaki za sebe svet u malom.On kaže da je i najviše monada monade (monas monadum),kao i najniža,uvek samo supstancija stvari,nedeljiva supstancija stvari.Franc Mekurijus van Helmont (1618-1699) piše o monadama kao o atomima iz kojih se sastoji sve telesno i sve duhovno.Telesno,niži stepen na koji padaju,a duhovno viši stepen od kojeg se uzdižu.Lajbnic je monade odredio kao istinske atome prirode i elemente stvari - neprobojne za spoljašnji svet.One se međusobno razlikuju time što svaka sa svog stanovišta,drugačije odražava svet u njegovoj celini i neprekidno su žarište želje i opažanja.On u svojoj knjizi "Monadologiji",kaže:"Monada ne bi mogla početi niti završiti drugačije,nego odjednom i to - početi stvaranjem,a završiti unuštenjem".Za njega je duša svest i želja.Duša je ona monada čija je svest razgovetna i praćena pamćenjem.
Dekart kaže "kada supstanciju poimamo,poimamo samo jednu stvar koja postoji,tako da joj je potrebna ona sama,pa da postoji".
Najstariji sumersko-vavilonski ep Gilgameš,nagoveštava nam klicu života,monadu - Gilgameš (razum),Enkidu (nagon).
Gilgameš savladava Enkidua,ali ga ne ubija,jer bi time ubio osnovicu - matricu na koju je nanesen.
Svako nosi u sebi svog Gilgameša i Enkidua.Ep nam govori da je Gilgameš uspeo da drži pod kontrolom nagon svojim razumom.
Sokrat je govorio: "Nadvladati samog sebe,to je najteže".
Sve religije proizlaze jedna iz druge i smisao im je s porukom,svuda ista.
Ko ima oči videće,ko ima uši čuće.
Sholastici platonovci XII veka monadom su nazivali Boga,kao jedino biće koje je apsolutno prosto.
Đordano Bruno shvata monadu (monas) kao supstanciju stvari,kao nedeljive najmanje atome - od kojih ja svaki za sebe svet u malom.On kaže da je i najviše monada monade (monas monadum),kao i najniža,uvek samo supstancija stvari,nedeljiva supstancija stvari.Franc Mekurijus van Helmont (1618-1699) piše o monadama kao o atomima iz kojih se sastoji sve telesno i sve duhovno.Telesno,niži stepen na koji padaju,a duhovno viši stepen od kojeg se uzdižu.Lajbnic je monade odredio kao istinske atome prirode i elemente stvari - neprobojne za spoljašnji svet.One se međusobno razlikuju time što svaka sa svog stanovišta,drugačije odražava svet u njegovoj celini i neprekidno su žarište želje i opažanja.On u svojoj knjizi "Monadologiji",kaže:"Monada ne bi mogla početi niti završiti drugačije,nego odjednom i to - početi stvaranjem,a završiti unuštenjem".Za njega je duša svest i želja.Duša je ona monada čija je svest razgovetna i praćena pamćenjem.
Dekart kaže "kada supstanciju poimamo,poimamo samo jednu stvar koja postoji,tako da joj je potrebna ona sama,pa da postoji".
Najstariji sumersko-vavilonski ep Gilgameš,nagoveštava nam klicu života,monadu - Gilgameš (razum),Enkidu (nagon).
Gilgameš savladava Enkidua,ali ga ne ubija,jer bi time ubio osnovicu - matricu na koju je nanesen.
Svako nosi u sebi svog Gilgameša i Enkidua.Ep nam govori da je Gilgameš uspeo da drži pod kontrolom nagon svojim razumom.
Sokrat je govorio: "Nadvladati samog sebe,to je najteže".
Sve religije proizlaze jedna iz druge i smisao im je s porukom,svuda ista.
Ko ima oči videće,ko ima uši čuće.