Skull & Bones 2

Tajanstveni red Lobanja i Kosti postoji samo na Jejlu. Svake godine seniori prate 15 juniora koje će inicirari u grupu sledeće godine. Neki pričaju da svaki inicijant dobija 15 000 dolara i starinski sat. Daleko od toga da je kućica za zabavu (a svako bratstvo ili sestrinstvo u okviru studentskog kampusa američkih univerziteta ima svoju kuću gde su smešteni studenti-članovi društva), ova grupa je maksimalno posvećena uspehu svojih članova u realnom svetu u koji će ući posle sticanja fakultetske diplome.
Prezimena članova reda Lobanja i Kosti su ništa drugo do spisak najelitnijih američkih porodica: Lord, Vitni, Taft, Džej, Bandi, Hariman, Vejrhauzer, Pinčot, Rokfeler, Gudjir, Sloun, Stimson, Felps, Pilsberi, Kelog, Vanderbilt, Buš, Lovet...
Vilijam Rasel je postao general i državni zakonodavac u Konektikatu. Alfonso Taft je naimenovan za vrhovnog tužioca SAD, sekretara rata (položaj koji uvek dobija neki član reda Lobanja i Kosti), ambasadora u Austriji, ambasadora u Rusiji (još jedan položaj rezervisan za pripadnike reda Lobanja i Kosti). Njegov sin, Vilijem Hauard Taft je jedini čovek kome je uspelo da bude i predsednik SAD i predsednik Vrhovnog suda SAD.

TAJNA „GROBNICE“
Uprkos povremenim uznemiravanjima i kontroverzama koje su se prepričavale, red je od samog početka bukvalno cvetao. Nekim profesorima se nije dopadala njegova tajanstvenost i ekskluzivnost, a bilo je i primedbi od strane drugih studenata koji su izražavali zabinutost zbog uticaja koje članovi „Kostiju“ imaju na finansije Jejla. A tu je bilo i pitanje favorizovanja „Kostiju“.
U Nju Hejvnu je u oktobru 1873. štampan prvi broj časopisa Ikonoklast. U njemu je objavljen jedan od svega nekoliko ikada objavljenih tekstova o tajanstvenom redu. Ovaj tekst više nigde nije preštampan. Tekst počinje ovako: „Govorimo putem ove nove publikacije, jer je štampa koledža zatvorila vrata onima koji otvoreno pominju „Kosti“. Lobanja i Kosti uzimaju svoje članove iz svakog razreda. Zatim odlaze u svet i postaju, u mnogim aspektima, predvodnici društva. Stekli su kontrolu nad Jejlom. Upravljaju njegovim poslovanjem. Novac koji se uplaćuje koledžu prolazi kroz njihove ruke i raspoređuje se po njihovoj volji. Nema sumnje da među njima ima dostojnih ljudi, ali mnogi na koje su „Kosti“ sa visine gledali tokom boravka na koledžu, ne mogu da oproste što su baš njima morali da daju novac za svoje školovanje. Ljudi sa Vol Strita se žale da se koledž obraća direktno njima za pomoć, umesto da od svakog diplomiranog studenta traži njegov deo. Razlog se može videti u primedbi bivšeg studenta Jejla i jednog od prvih ljudi Amerike: ’Malo je onih koji će dati - a to nisu „Kosti“, jer oni brinu daleko više za svoje društvo nego što brinu za svoj koledž...’ Godinu za godinom, to smrtonosno zlo raste. Ovo drštvo nije nikada bilo toliko mrsko koledžu koliko je danas i upravo taj osećaj gađenja utiče da oni koji nisu članovi zatvore svoje džepove. Nikada ranije nisu oni pokazivali takvu aroganciju i samoproglašenu superiornost. Zgrabili su novine koledža i upravljaju njima. Nije im bitno da li su sposobni za to, već samo da se u tišini i svesni krivice dočepaju vlasti.
Ispričati šta je sve dobro Jejl postigao je gotovo nemoguće. Ispričati šta bi dobrog tek mogao da postigne, još je teže. Pitanje se, tako, svodi na ovo – na jednoj strani leži izvor neopisive dobrote, a na drugoj društvo čija krivica seže duboko i neopisiv kriminal. Trenutak kada koledž Jejl stoji protiv Lobanje i Kosti! Pitamo sve ljude, ko ima pravo da živi?“
U početku su sastanci društva održavani u zaklonjenim holovima. Onda je 1856. podignuta „grobnica“ – zgrada od braon kamena, bez prozora, prekrivena vinovom lozom, u kojoj sve do dana današnjeg „Kosti“ održavaju svoje čudne, okultne rituale inicijacije i gde se sastaju četvrtkom i nedeljom.
A onda je, 29. septembra 1876, grupa koja sebe naziva Red Dosije i Kandža provalila u najsvetije svetilište Lobanje i Kostiju - u „grobnicu“. Opisali su je kao lovačku kolibu na dva sprata. Donja prostorija je bila loža 324, sva u crnom baršunu, pa su čak i zidovi bili prekriveni platnom. Na spratu je bila loža 322, ’sanctum sanctorium’, hram optočen crvenim baršunom, sa pentagramom iscrtanim na zidu. Hodnik su krasile slike osnivača Kostiju sa Jejla i slike članova društva iz Nemačke iz vremena kada je 1832. osnovan američki ogranak. Provalnici su pronašli još nešto zanimljivo u gostinskoj sobi pored sobe 322.
„Na zapadnom zidu, među drugim slikama, isticala se stara gravura na kojoj je prikazana otvorena grobnica a u njoj, na kamenoj ploči leže četiri ljudske lobanje, grupisane oko kape dvorske lude, zvona, otvorene knjige, nekoliko matematičkih instrumenata, prosjačkog čanka i kraljevske krune. Na zasvođenom delu iznad grobnice su rimskim slovima ispisane reči 'We War Der Thor, Wer Weiser, Wer Bettler Oder, Kaiser?' Ispod grobnice je nemačkim karakterima ispisana rečenica: 'Ob Arm, Ob Beich, im Tode gleich.' Ispod gravure je pločica na kojoj piše: “Od nemačkog ogranka. Darovao D.K.Gilman iz D.50.”
Danijel Kojt Gilman (generacija iz 1852.) je, zajedno sa još dvojicom članova „Kostiju“ oformio trojku koja još uvek utiče na život Amerike. Ubrzo nakon inicijacije u Lobanju i Kosti, Danijel Gilman, Timoti Dvajt i Endrju Dikinson Vajt su odlučili da studiraju filozofiju na univerzitetu u Berlinu. Gilman je, po povratku iz Evrope, 1856. inkorporiorao Lobanju i Kosti u Rasel Trast i postavio sebe za blagajnika a Vilijema H. Rasela za predsednika ovog akcionarskog društva. Sledećih 14 godina je proveo u Nju Hejvnu, učvršćujući moć reda.
Gilman je naimenovan za glavnog bibliotekara na Jejlu 1858. Zakulisanim političkim manevrima je uspeo da obezbedi novac za naučne katedre univerziteta (Naučna škola Šefild), a uspeo je i da se dočepa Morilove donacije koju je dodeljivao Kongres i koju je konačno potpisao predsednik Linkoln. Ta donacija je značila dodeljivanje javnog zemljišta Državnom koledžu za poljoprivredu i nauku. Jejl je postao prva škola u Americi koja se besplatno dočepala državne zemlje i veoma brzo prigrabio sve što se moglo uzeti u to vreme u oblasti Konektikata. Beskrajno zadovoljan upravni odbor Jejla je postavio Gilmana za profesora fizičke geografije.
Gilman je bio i prvi predsednik univerziteta Kalifornije, jedan od osnivača i prvi predsednik čuvene Džons Hopkins univerzitetske klinike, prvi predsednik Instituta Karnegi i jedan od osnivača Fondacije Pibodi, Slejter i Rasel Sejdž.
Njegov prijatelj Endrju D. Vajt je bio prvi predsednik univerziteta Kornel (koji se dočepao njujurškog dela državnog zemljišta), američki ministar za Rusiju, američki ambasador u Berlinu, prvi predsednik Američkog istorijskog društva i predsednik američke delegacije na prvoj konferenciji u Hagu 1899, kojom je uspostavljeno međunarodno pravosuđe.
Timoti Dvajt, profesor na bogoslovskoj katedri Jejla, postao je 1886. predsednik Jejla. Od tada do danas su svi predsednici ovog univerziteta ili članovi Lobanje i Kostiju ili su direktno povezani sa redom i njegovim interesima.
Trio Gilman/Vajt/Dvajt je osnovao takođe i Američku ekonomsku asocijaciju, Američko društvo hemičara i Američku asocijaciju psihologa. Zahvaljujući snažnom uplivu koji su imali na Džina Djuija i Horasa Mana, ovaj trio i danas ima neverovatan uticaj na američki obrazovni sistem.
 

Back
Top