Čari pravilne dikcije i idealna krema za savršen ten

Jutros sam se, opomenut sa minus pet i šest stepeni, skupio u kaput, digao okovratnik, i lagano krenuo ka stanu. Januarskih šest izjutra ima svoj šarm, noć je bila dionizijski razuzdana, raspjevana, bludna i nevina, i zora je sramežljivo iskoračivala, upozoravajući tiho radnike Čistoće da ne bi bilo loše prikriti tragove pobješnjelih a samozaboravljenih personaliteta koji, eto, imaju par noći godišnje kad je društvenim normama dozvoljeno da slike sa ličnih karti budu zatomljene u trećem i četvrtom planu, a da svoje mjesto pod mjesecom zauzmu neki prikrivani autsajderi sa svojom raspomamljenom krvi i, u prosjeku, dvadesetak evra u džepu. Kratko podšišana kosa nakostriješila mi se od studeni, a mraz mi se lijepio za lice, čije blijedilo, ni poslije duge i uporne borbe, nije savladala ni rumena vina, niti žućkasta duvana. Iebote, konačno, evo, u dvadeset i petoj izgledam dostojno Milka. Raznježen sentimentalnim odnosom spram samog sebe, morao sam da načinim i izuzetak od pravila da se nikad ne družim sa cigaretom na ulici. Prosto je nevjerovatno koliko mi se ta stvarčica prilijepila za levu ruku, u kojoj je uvijek držim (nikad nisam mogao da držim cigaretu u desnoj, nemam pojma zašto). Bez nje, ruka mi izgleda nepotpuno, da ne kažem defektno, invaliditetno. Kao kod profesionalnih plivača kad izraste ona kožica između prstiju. Svjež zrak mi je punio pluća, mozak i vene, a duvan je rastjerivao pospane sinoćnje goste u meni, slike i mirise, i jedan parfem koji mi je posebno godio (ne znam, a volio bih da znam o kom parfemu je riječ, u životu ga nikad prije nisam upoznao, i ostavio je neobično prijatan utisak kod mene). Promrzle ruke, takođe avetinjski blijede, žurile su da se prihvate novog kruga, da ga oblikuju drugačije, da ga, ovaj put, možda i nedolično sklepaju (dosta više savršenih krugova!) i da se sa očima zajedno potom smiju dječijoj ljutnji impotentne prolaznosti..

 

Back
Top