Ima li smisla davati savjete ljudima?. Ako je neko formirana licnost, sve sto cete mu reci, vec zna. Na kraju, uradice onako kako zeli, a vi cete mu posluziti kao podstrek za vec isplanirano, ili ce pomisliti kako niste u pravu, bolje da uradi po svom osjecaju.
Vrlo rijetko neko poslusa drugog i uradi suprotno od svog prvobitnog stava.
Zasto onda dajemo savjete? I zasto nas ljudi slusaju?
Mozda sam previse nervozna zbog svih problema, ali ja vise ne slusam savjete, iskljucim se. Ne mogu ljudima koji mi toliko znace govoriti- Znam to, nisam retard i ne govori mi stvari koje i dijete zna! A tako pozelim!
Posebno me nerviraju novnski tekstovi."Kako usreciti decka", "10 savjeta za nezaboravan sex", "Kako biti samouvjeren"... A tek knjige na tu temu...
A juce me je jedna rijec natjerala da procitam tekst. "Savjeti ZLATA vrijedni". Nesto arhaicno u toj rijeci me je natjeralo da pomislim kako cu procitati mudrost.
Verica i Zoran Rakić (49 godina braka)
Nijedna knjiga ne može da vas pripremi za ono što sledi posle sudbonosnog „da“. Da bi brak uspeo morate da uložete sebe maksimalno.
Trivijalno.
POMIRENJE SUPROTNOSTI
Slavica i Petar Borisavljević (49 godina braka)
Morate imati isti sistem vrednosti. Razlike postoje, ali u osnovnim stvarima se slažemo potpuno. Na primer, politički smo različito opredeljeni. Idemo zajedno u posetu unucima, ali on igra šah sa komišijom, a ja idem u pozorište sa drugaricom.
Opet nista novo. Ali podnaslov, plus gornji tekst, plus ovaj tekst, jednako je- zamislila sam se.
Prije neki dan, usred uzasne svadje, zapitala sam se jesam li pogrijesila sto sam se udala za nekoga ko je potpuno, bas sasvim, razlicit od mene. Da li ono "Suprotnosti se privlace", ostaje na tome privlacenju, hemiji, a kasnije zaskripi?
A opet, sta da je on kao ja. Sta da voli da cita, da slusa istu muziku, da obozava pozoriste, da mu je omiljeni filmski zanr isti kao moj, da je pazljiv prema rodbini, da postuje stege koje namece drustvo iako ih mrzi itd. Da li bih ga voljela ili bi mi postao najbolji drug? Mozda bi mi vremenom dosadio.
Upoznala sam prije, otrpilike, godinu dana momka koji je kao moj brat blizanac. Volimo iste pjesme, cak iste stihove iste pjesme, iste filmove, ma nekad bolesno zvuci koliko smo slicni. Posle godinu dana druzenja,kilometarskih razgovora, smijanja istim forama itd, sve manje imamo tema za razgovor. Sta bi tek bilo da je takav covjek sa kojim zivim?
A mozda lazem sebe, tjesim se.
Mozda zato sto sam osoba koju privlaci sve sto je komplikovano, ova veza je jedina koja je trajala i traje 4 godine. A od prvog dana, takoreci, se svadjamo i mirimo.
Mozda sam samo netolerantna. POMIRENJE suprotnosti. Ali sta ako ja prihvatim suprotnosti, a on ne. Pokusavali smo razgovorm da ih izgladimo, pa se u neko doba obavezno posvadjamo. Kad bi to moglo nekako precutno. Mozda da mu ovaj blog stavim pod nos i pravim se blesava.
Vidjecu kod sledece svadje. Mozda sad iz mene govori smirena ja, srecna jer smo u dobrim odnosima. Ali neko resenej mora da postoji kad se ljudi vole. Samo treba znati gdje traziti.
Vrlo rijetko neko poslusa drugog i uradi suprotno od svog prvobitnog stava.
Zasto onda dajemo savjete? I zasto nas ljudi slusaju?
Mozda sam previse nervozna zbog svih problema, ali ja vise ne slusam savjete, iskljucim se. Ne mogu ljudima koji mi toliko znace govoriti- Znam to, nisam retard i ne govori mi stvari koje i dijete zna! A tako pozelim!
Posebno me nerviraju novnski tekstovi."Kako usreciti decka", "10 savjeta za nezaboravan sex", "Kako biti samouvjeren"... A tek knjige na tu temu...
A juce me je jedna rijec natjerala da procitam tekst. "Savjeti ZLATA vrijedni". Nesto arhaicno u toj rijeci me je natjeralo da pomislim kako cu procitati mudrost.
Verica i Zoran Rakić (49 godina braka)
Nijedna knjiga ne može da vas pripremi za ono što sledi posle sudbonosnog „da“. Da bi brak uspeo morate da uložete sebe maksimalno.
Trivijalno.
POMIRENJE SUPROTNOSTI
Slavica i Petar Borisavljević (49 godina braka)
Morate imati isti sistem vrednosti. Razlike postoje, ali u osnovnim stvarima se slažemo potpuno. Na primer, politički smo različito opredeljeni. Idemo zajedno u posetu unucima, ali on igra šah sa komišijom, a ja idem u pozorište sa drugaricom.
Opet nista novo. Ali podnaslov, plus gornji tekst, plus ovaj tekst, jednako je- zamislila sam se.
Prije neki dan, usred uzasne svadje, zapitala sam se jesam li pogrijesila sto sam se udala za nekoga ko je potpuno, bas sasvim, razlicit od mene. Da li ono "Suprotnosti se privlace", ostaje na tome privlacenju, hemiji, a kasnije zaskripi?
A opet, sta da je on kao ja. Sta da voli da cita, da slusa istu muziku, da obozava pozoriste, da mu je omiljeni filmski zanr isti kao moj, da je pazljiv prema rodbini, da postuje stege koje namece drustvo iako ih mrzi itd. Da li bih ga voljela ili bi mi postao najbolji drug? Mozda bi mi vremenom dosadio.
Upoznala sam prije, otrpilike, godinu dana momka koji je kao moj brat blizanac. Volimo iste pjesme, cak iste stihove iste pjesme, iste filmove, ma nekad bolesno zvuci koliko smo slicni. Posle godinu dana druzenja,kilometarskih razgovora, smijanja istim forama itd, sve manje imamo tema za razgovor. Sta bi tek bilo da je takav covjek sa kojim zivim?
A mozda lazem sebe, tjesim se.
Mozda zato sto sam osoba koju privlaci sve sto je komplikovano, ova veza je jedina koja je trajala i traje 4 godine. A od prvog dana, takoreci, se svadjamo i mirimo.
Mozda sam samo netolerantna. POMIRENJE suprotnosti. Ali sta ako ja prihvatim suprotnosti, a on ne. Pokusavali smo razgovorm da ih izgladimo, pa se u neko doba obavezno posvadjamo. Kad bi to moglo nekako precutno. Mozda da mu ovaj blog stavim pod nos i pravim se blesava.
Vidjecu kod sledece svadje. Mozda sad iz mene govori smirena ja, srecna jer smo u dobrim odnosima. Ali neko resenej mora da postoji kad se ljudi vole. Samo treba znati gdje traziti.