“Usnio sam san da razgovaram sa Bogom!!”

“Usnio sam san da razgovaram sa Bogom!!”

Dakle ti bi hteo razgovaratai samnom? Rece Bog.
Ako imas vremena,rekoh.
Bog se nasmesi.
Moje vreme je vecnost.
Sta si me zeleo pitatati?
Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?
Bog odgovori…
Sto om je detinjstvo dosadno.
Zele da odrastu,a potom bi ponovo zeleli biti deca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,a potom trose novac da bi povratili zdravlje.
Sto razmisljaju teskobno o buducnosti,zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umreti, a onda umiru kao da nikada nisu ziveli.
Bog me primi za ruku.
Ostadosmo za trenutak u tisini.
Tada upitah…
Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zeleo da tvoja deca nauce?
Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.
Da nauce da nije najvrednije ono sto poseduju,nego ko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro uporedjivati sa drugima.
Da nauce kako nije bogat covek onaj koji mnogo ima, nego onaj kome malo treba.
Da nauce kako je potrebno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno bice,a potom su potrebne godine da se izleci.
Da nauce oprastati tako sto sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nezno vole.ali to ne znaju ni reci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve…osim Srece.
Da nauce da dve osobe mogu posmatrati jednu stvar,a videti je na razlicite nacine.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima…a ipak ih voli.
Da nauce kako nije dovoljno da im drugi oproste.
Moraju sami sebi prastati.
Ljudi ce zaboraviti sta si rekao…
Ljudi ce zaboraviti sta si uradio…
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osecaje u njima probudio…”
 

Back
Top