Jutros pre 5h(kad inace ustajem radnim danima osim proklete nedelje) probudilo me suskanje u sobi. Skocio sam ko oparen i poceo da snjufam po sobi. Nadjem malog Dzerija kako se slobodno krece u svim pravcima, i jede moje knjige. Moram priznati da je to krupniji primerak svoje vrste. Shvatih da oni kod mene u stvari umiru od starosti. Odmah sam sve prebacio u tegle. A nisam verovao komsijama kad su mi pricali,iako su oni na visim spratovima. Dobih podstanara!