Igra - sastavi pricu

Usunjala se strepnja u moje srce tu hladnu decembarsku noc..Dok koracam ka njegovom stanu nesigurna u svoju odluku na pameti mi je samo cuvena recenica ioz mojih djackih leksikona i spomenara koje sam tako brizljivo cuvala : Nada umire poslednja.. To je ono prokleto ljudsko verovanje da negde tamo postoji trag svetlosti za svakog od nas.. I ne nije me strah dok hodam praznim ulicama na Vracaru u toj hladnoj noci.. Jer moje misli su daleko.. Kilometrima daleko od tog gradu a nekoj kcici od marcipana i cokolade..
Cekanje i strpljenje nisu imenice koje su mi poznate u svom punom znacenju.. Od malena mi je deka govorio : Smiri se , malena, ne moze sada sladoled.. Ali ne, razmazena mamina i tatina devojcica je morala imati sve sad i odmah.. Posledice su stigle godinama kasnije.. U svoje 22 mi se svako cekanje cini ko da mi je neko stavio okove oko ruku i nogu.. Kao bespomocnost i nemoc..
Ali ovu noc sam cekala i docekala.. A sta cu docekati ujutru.. Osmeh na licu ili gorar ukus u ustima, pokazace jutro posle.. Za sada samo hrlim njemu u zagrljaj..:heart:

svezina
miomiris
leptir
bezbriznost
tudje dete
neprihvatljivo
........
 
Otvorio je vrata,osmehnuvsi se siroko,pruzio je ruke i obgrlio mi ramena.
Osetila sam miomiris kojim je disala koza njegovog vrata..svezina prepoznatljivog i neodoljivog STR-8.
Osetila sam mu toplinu ruke,dok mi je sklanjao kosu sa cela i blago ustinuo mi hladne obraze.
Od susrera na vratima do ovog trenutka kada sam bezbrizno poput leptira lezala priljubljeno uz toplo njegovo telo,vreme je izgubilo svoje postojanje..

Bio je onakav kakvog sam ga i zamisljala..lagan i brz,nezan i grub..njegov dah i njegovi dodiri su me vrtoglavom brzinom odnosili negde visoko iznad ove sobe,ovog oblakodera,ovog grada..letela sam prema nebu,osecala da sam negde u Vasioni..
Cinilo mi se da samo imam svest,da sam sva vantelesna..
Znala sam da ce mi se dopasti,odmah nakon naseg jucerasnjeg iznenadnog susreta.
Bio je to pravi "sudar",jer smo naleteli jedno na drugo na uglu dveju ulica.
Verovatno je bilo predodredjeno da se tada ugledamo,kao sto smo spontano,nemo se gledajuci usli u kafic ispred koga se sve to dogadjalo..
Nasmejali smo se cudnom sledu dogadjaja,a on je pokazao prema stolu,sirokim pokretom ruke,kao da kaze:"Izvolite miss"..
Pratila sam njegovve pokrete dok je vitkom sakom uzimao solju iz koje je mirisala neskafa.,gledala njegove oci koje su se smesile,slusala njegove reci koje su izlazile ispod niske belih zuba..
Rastali smo se nevoljno,osvrcuci se i masuci jedno drugom u par navrata..kao deca.

Postala sam svesna ove sobe,kad sam cula zvuk malog miksera u kuhinji..on je pravio neskafu za nas.
Lagano sam se izvukla iz plavog satenskog pokrivaca i vestim pokretima brzo obukla..
Bilo je vec odavno vreme za moj povratak kuci.
Topli,okrepljujuci miris neskafe lebdeo je u tisini sobe,dok smo se nemim pogledima rastajali.
Razumeli smo se i dok smo cutali.
Na poluotvorenim vratima,na trenutak sam spustila glavu na njegove grudi..SRT-8 je jos uvek pulsirao..kao i njegovo srce..kao i moje srce.
"Do sutra.."-rekli su nasi pogledi.
Izasla sam u hladnu,vetrovitu noc.
Taxi je vec cekao.
Zalupila sam vrata kola i bacila pogled na njegov prozor.
Stajao je u njegovom okviru,u polutami,sa pripaljenom cigaretom.
Lagano je mahnuo.
Mahnula sam i ja..

Znala sam da mu je neprihvatljivo ono cemu sam upravo odlazila..tudje dete..moje dete kome zurim,koje me treba..
Nasmesila sam se zadovoljno,cini mi se sam na trenutak spoznala neimenovani osecaj srece.
Ipak,ovo je za sada,medju nama,dovoljno..
Vazno je da znam da mi onakav treba,vazno je da znam da i ja njemu trebam ovakva kakva sam.
A jednoga dana,mozda...ko zna?

Ps.Ovo je bio nastavak tvoje price,u kasni cas ove nemirne noci..
Laku noc,Goddess Cipelic..
Lepo spavaj..
 
lejla.al.dbuni;bt62024:
Otvorio je vrata,osmehnuvsi se siroko,pruzio je ruke i obgrlio mi ramena.
Osetila sam miomiris kojim je disala koza njegovog vrata..svezina prepoznatljivog i neodoljivog STR-8.
Osetila sam mu toplinu ruke,dok mi je sklanjao kosu sa cela i blago ustinuo mi hladne obraze.
Od susrera na vratima do ovog trenutka kada sam bezbrizno poput leptira lezala priljubljeno uz toplo njegovo telo,vreme je izgubilo svoje postojanje..

Bio je onakav kakvog sam ga i zamisljala..lagan i brz,nezan i grub..njegov dah i njegovi dodiri su me vrtoglavom brzinom odnosili negde visoko iznad ove sobe,ovog oblakodera,ovog grada..letela sam prema nebu,osecala da sam negde u Vasioni..
Cinilo mi se da samo imam svest,da sam sva vantelesna..
Znala sam da ce mi se dopasti,odmah nakon naseg jucerasnjeg iznenadnog susreta.
Bio je to pravi "sudar",jer smo naleteli jedno na drugo na uglu dveju ulica.
Verovatno je bilo predodredjeno da se tada ugledamo,kao sto smo spontano,nemo se gledajuci usli u kafic ispred koga se sve to dogadjalo..
Nasmejali smo se cudnom sledu dogadjaja,a on je pokazao prema stolu,sirokim pokretom ruke,kao da kaze:"Izvolite miss"..
Pratila sam njegovve pokrete dok je vitkom sakom uzimao solju iz koje je mirisala neskafa.,gledala njegove oci koje su se smesile,slusala njegove reci koje su izlazile ispod niske belih zuba..
Rastali smo se nevoljno,osvrcuci se i masuci jedno drugom u par navrata..kao deca.

Postala sam svesna ove sobe,kad sam cula zvuk malog miksera u kuhinji..on je pravio neskafu za nas.
Lagano sam se izvukla iz plavog satenskog pokrivaca i vestim pokretima brzo obukla..
Bilo je vec odavno vreme za moj povratak kuci.
Topli,okrepljujuci miris neskafe lebdeo je u tisini sobe,dok smo se nemim pogledima rastajali.
Razumeli smo se i dok smo cutali.
Na poluotvorenim vratima,na trenutak sam spustila glavu na njegove grudi..SRT-8 je jos uvek pulsirao..kao i njegovo srce..kao i moje srce.
"Do sutra.."-rekli su nasi pogledi.
Izasla sam u hladnu,vetrovitu noc.
Taxi je vec cekao.
Zalupila sam vrata kola i bacila pogled na njegov prozor.
Stajao je u njegovom okviru,u polutami,sa pripaljenom cigaretom.
Lagano je mahnuo.
Mahnula sam i ja..

Znala sam da mu je neprihvatljivo ono cemu sam upravo odlazila..tudje dete..moje dete kome zurim,koje me treba..
Nasmesila sam se zadovoljno,cini mi se sam na trenutak spoznala neimenovani osecaj srece.
Ipak,ovo je za sada,medju nama,dovoljno..
Vazno je da znam da mi onakav treba,vazno je da znam da i ja njemu trebam ovakva kakva sam.
A jednoga dana,mozda...ko zna?

Ps.Ovo je bio nastavak tvoje price,u kasni cas ove nemirne noci..
Laku noc,Goddess Cipelic..
Lepo spavaj..
Mram priznati da mi je drago sresti moga cvrčka u ovim za men dalekim bespućima!
 

Back
Top